Dimitrije Popović: „Živi li čovjekova misao još neko vrijeme nakon što je glava odrubljena?“

Uz performans „Sjeme zla“ koji simbolizira našu surovu stvarnost, uvijek jedinstven i poseban Dimitrije Popović predstavio je u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori svoju zbirku priča „Kratak život odrubljene glave“.

„Performans ‘Sjeme zla’ likovno-scenski je produžetak radnje koja se događa u knjizi ‘Kratak život odrubljene glave’. Tu Danteovsku ili Baudelaireovsku premisu da sve ljudsko praktički od početka, od prvog udisaja nosi nešto demonsko u sebi, povijest ljudskoga roda i pokazuje. Dakle, sjeme zla zametnuto je u samome rođenju“, objasnio je Popović.

„Nož zaboden u knjigu bodež je surove stvarnosti, i pokazuje kako je upravo zlo u svojim manifestacijama uvijek poticajno za velika književna djela, od grčkih tragičara, preko Dantea, Shakespearea do Dostojevskoga“, zaključio je Popović.

„Kratak život odrubljene glave“ snažna je, meditativna i uznemirujuća zbirka priča vrhunskog slikara i poznatog književnika Dimitrija Popovića. Četiri priče međusobno se razlikuju, ali povezuje ih autorski rukopis i promišljanje o tankom bridu prirode i nadprirode. Često senzualna i neobična, zbirka nas suočava s velikom ljepotom i tragičnosti života, umjetnosti i smrti.

Urednica izdanja Hana Vunić smatra da priče nosi dinamika dualnosti i tenzija između karnalnog, naturalističkog momenta te blagosti i svetosti koja je onostrana. U  toj dihotomiji, koja je centrala pokretačka sila u pričama, negativni princip, nazovimo ga tako, pripast će ovome svijetu, dok će svjetlo ostati uvijek u eteru, u domeni umjetnosti i dodaje: „Dualnost se može čitati i u ženskim likovima. Kroz interakciju s arhetipom Majke, čije je naličje Zavodnica, i Djevom dobivamo uvid u unutarnji svijet protagonista. Žene su izvor njihova divljenja i frustracije: one su vječita enigma u međudjelovanju s kojima iskušavaju razne dinamike, do samog kraja ne nalazeći istinsku konekciju, zauvijek odvojeni od svojeg porijekla“, zaključila je Vunić.

Zbirka priča vrhunskog umjetnika Dimitrija Popovića još jednom donosi autorov prepoznatljiv stil. „Moram napomenuti da naslovna priča nije horor ili krimić, ona je zapravo ljubavna priča. I to je njegov stil, čitatelji uvijek mogu očekivati neočekivano. Ono što je posebno važno za njegov stil je da on piše kao što veliki slikari slikaju. Piše u slojevima, a te slojeve treba postepeno otkrivati. Najvrijednije u tim pričama su emocije koje budi u čitatelju“, rekla je Radović.

U Popovićevim tekstovima niti je smrt jednostavna, ali nije ni ljubav, objašnjava Radović i zaključuje: „Iako su ljubav i smrt oprečne autor ih povezuje, gotovo kao paralelne svemire koji na neki način vežu ta dva pojma bez kojih je ljudski život nezamisliv. Kod Popovića su ljubav i smrt slične, jer kako autor ističe, o nama ovisi kako ćemo hodati do smrti, ali o nama ovisi i kakvim ćemo koracima koračati u ljubavi.“

Brojnoj publici na kraju se obratio i sam autor Dimitrije Popović i rekao: „Naslovna priča ‘Kratak život odrubljene glave’ referira se na fenomen o kojem je pisao i Dostojevski u ‘Idiotu’, a tiče se i medicine. Živi li čovjekova misao još neko vrijeme nakon što je odrubljena na giljotini?“, rekao je Popović i dodao kako je ljudsko tijelo velika tajna i misterij, što dokazuje njegova kompleksnost i funkcioniranje.

„Jezgru svih ovih priča crpio sam iz stvarnosti jer mislim da je upravo stvarnosti ta koja daje mogućnost da djelo nastane, imaginarno uvijek proizlazi iz stvarnog. Naslovna priča apostrofira zanimljivu činjenicu da znanost pokazuje kako četiri sekunde nakon što je glava odrubljena u njoj još postoje impulsi i misli. Što je to što prolazi glavom tada upravo je tajna i ljepota sama po sebi, koja otvara mogućnost za kreativno oblikovanje te ideje u slikarstvu, književnosti, glazbi, umjetnosti općenito“ zaključio je Popović.

Ulomke iz zbirke priča čitao je akademski glumac Dragan Despot.

Photo: Nikola Madunović