Vjekoslava Huljić na promociji knjige „Moje ljeto s Picassom“ poručila: „Potres mozga i potres srca dio su života, zato djeca moraju imati nekoga uz sebe“

Spisateljica za djecu i mlade Vjekoslava Huljić predstavila je u knjižari Znanje svoju najnoviju knjigu u izdanju Mozaika knjiga Moje ljeto s Picassom. Nakon velikog uspjeha koji su postigli njezini prethodni romani, autorica i u ovom romanu progovara o problemima s kojima se susreće veliki broj tinejdžera, ali umeće mnogo humorističnih elemenata. Moje ljeto s Picassom priča je o djevojčici Suzi i njezinim ljetnim dogodovštinama. Suzi teško podnosi činjenicu da ima polubrata, proživljava otmicu i veseli se rođenju svoje sestrice.

„Djeca obožavaju trilere i krimiće, ali da ne bi sve bilo tako crno uvijek ubacim veliki broj duhovitih situacija. Priču raspletem tako da djeci uvijek ponudim sretan završetak, jer smatram da im treba dati dozu svjetla i reći im da se mogu obratiti nekome tko će ih saslušati. U životu se dogodi i potres mozga i potres srca, ali je važno da imaju nekoga svog za kog se mogu uhvatiti“, rekla je Huljić na samom početku promocije.

Govoreći o stilu pisanja, Huljić kaže kako na početku procesa stvaranja svakog od romana uvijek prvo zamisli temu i problem oko kojeg onda zaplete priču. Tek na kraju dolaze likovi. „Najveća draž pisanja je u svakodnevicu uplesti elemente trilera, a onda uz pomoć čarolije tmurni elementi i zapleti dobiju veseo i pozitivan kraj“, poručila je Huljić.

Na promociji knjige Moje ljeto s Picassom osim autorice govorila je i kritičarka te teoretičarka dječje književnosti Diana Zalar koja je književni rad Vjekoslave Huljić počela pratiti 1980-ih godina.

„Ono što je mene prvo privuklo Vjekoslavinim romanima bile su morske metafore. Ona koristi svježe i inovativne metafore, naročito u bajkama za djecu, a u kasnijim knjigama postalo je jasno da je Vjekoslava jako vezana za podneblje u kojem živi“, istaknula je Zalar.

Zalar smatra da je prilikom pisanja romana namijenjenih djeci najvažnije, ali i najteže postići uvjerljivost, s čime Vjekoslava veoma dobro balansira. „Njezine su knjige prožete humorom vezanim uz Dalmaciju kao što su i jezično vezane uz dalmatinski mentalitet. Međutim, ispod te vanjske konfiguracije nalazi se suptilno okretanje obiteljskim temama“, rekla je Zalar.

Vjekoslava u piše o međuljudskim odnosima, smatra Zalar te dodaje kako progovara i o međugeneracijskim odnosima, o odnosima među tinejdžerima, ali i o ljubavnim odnosima među starijim ljudima što je mlađim generacijama često neobično.

„U knjizi je opisano mnogo situacija za koje bi instinktivno rekli da su nemoguće, ali onda životno iskustvo pokaže suprotno. Zanimljivo je to da za ovaj roman ne mogu reći da je samo kriminalistički jer on sadrži ljubavne i socijalne elemente. Objedinjava više žanrova koji su uključeni u tkivo jednog romana“, zaključila je Zalar.

Na kraju promocije u zagrebačkoj knjižari Znanje, autorica Vjekoslava Huljić otkrila je kako u svojoj ladici skriva dva nova naslova. “Završila sam roman koji je govori o položaju srednjeg djeteta u obitelji te sam u njega uplela elemente fantastike. Moram otkriti da pišem i šestu knjigu iz ove edicije. U njoj sam povezala pojavu iseljavanja velikog broja Hrvata u Europu s pričom o djevojčici migrantici iz Sirije. Zapravo sam se u toj knjizi pitala koliko smo i mi sami migranti. Moram biti iskrena i reći da još uvijek ne znam kako će roman završiti, ali znam da će mi odgovor na to pitanje doći iz srca“, zaključila je Huljić.

Ulomke iz knjige čitala je glumica Sanja Vejnović.