Šovagovićev roman je poput Matoševih novela – čista poezija

Jedan od omiljenih domaćih autora, Tomislav Šovagović, još jednom je svojim čitateljima pripremio pravu književnu avanturu! Autor romana „Spremište Trešnjevka“, „Ispod skala“ i „Rudnik čvaraka“, svoj je novi roman „Platonovo platno“ objavio u okviru biblioteke „Bura“ koja promiče domaće pisce. Promocija se održala u zagrebačkom restoranu Centro povodom 35. rođendana najvećeg knjižnog kluba u Hrvata Svijet knjige.

Urednik izdanja Andrija Škare otkrio je kako je uređivanje romana bez točke bio pravi izazov, ali da je sve sjelo na svoje mjesto kada je promijenio pristup i pogled na rukopis. Njegov roman usporedio je s cestom do svima nam drage Slavonije. „Romani pisani bez točke nije novost u svijetu, ali u hrvatskoj književnosti donekle i jesu. Svi takvi romani dolaze iz Panonije, a i sam autor ima čvrste veze sa Slavonijom. I kada pogledate put prema Slavoniji to je poput jedne duge rečenice koja nema točku, nego jako puno zareza. Rukopis je bio dotjeran, čist pa čak i u uređen. Ja sam više imao kozmetičke i konzultantske poteze“, rekao je Škare.

Kao glavni i odgovorni za biblioteku „Bura“, Škare nije dvojio hoće li se Šovagović uklopiti u novu biblioteku te smatra da autor sa svakom novom knjigom otvara nove svjetove i nudi nova čitateljska iskustva. Tema romana je ljubav, ali ovo nije samo priča o ljubavi, nego i ljubomori, opsesiji, umjetnosti i depresiji.

S urednikom se složila i književna kritičarka Nikolina Mesić koja kaže da su dva glavna lika poput slijepca koji u trenutku kada se upuštaju u odnos ostavljaju dojam kao da slijepac vodi slijepca te da je od samih početaka takva ljubav osuđena na neuspjeh. „S jedne strane se nalazi lik koju boluje od depresije i čezne za ljubavi, a uslijed svega toga počinje biti ovisan o ženi kao o lijekovima. A s druge strane je žena koja diktira dinamiku odnosa i na taj način ošteti našeg glavnog junaka“, rekla je Mesić.

Govoreći o romanu, Mesić ga je usporedila s opusom jednog od najznačajnijih autora hrvatske književnosti uopće – Antuna Gustava Matoša. „I Matoševi i Šovagovićevi likovi u sebi nose neku savršenu sliku o ljubavi. Stil je poput Matoševih novela, čista poezija. „Platonovo platno“ niknulo je iz sisačkih pjesama u prozi. Ako posegnete za ovim romanom susret ćete se samo s jednom rečenicom koja je isprekidana kratkim haiku formama, čitavim nizom umjetničkih asocijacija i slika kojima Platon oslikava ljubav, strast, požudu, čežnju, patnju i u konačnici i s jednim nedovršenim slikarskim platnom jer naš glavni junak nije uspio zadržati  u svojim rukama“ zaključila je Mesić.

U razgovoru koji je moderirao Marko Hadjur, autor je rekao da je zamislio priču i osjetio da je ne može odvojiti točkom, jer bi na taj način prekinuo radnju, zbog čega su se zarezi pokazali kao logičan izbor. „Ta jedna rečenica je razbijena haikuima, jer kada čitate roman bez točke potreban je predah jer je čitanje takve knjige intenzivno iskustvo“, rekao je Šovagović.

„Knjiga nema zlatnu sredinu. Vjerujem kada čitatelje ponese ritam te jedne jedine rečenice da se samo mnogu prepustiti da ih odvede do kraja romana“, zaključio je Šovagović.

Dijelove iz knjige čitao je glumac Marijin Kuzmičić.

Foto: Mislav Udovičić