RECENZIJA Tena Božić, Ružičaste naočale

Zbog ove knjige mi je drago što čitam trilere.

Od dizajna naslovnice do sinopsisa, ova knjiga baš poziva da ju uzmete u ruke. Meni je trebalo malo vremena da se pokrenem, trebalo mi je neko vrijeme da ju uzmem u ruke, ali kad sam ju uzela, sve obaveze sam ostavila za kasnije i samo ju čitala.

Toliko napetu knjigu nisam čitala već neko vrijeme. Znam da mi je većina zadnjih trilera bila jako napeta, ali ova knjiga bi trebala imati svoj posebni level napetosti jer ja tu visinu napetosti ne mogu opisati.

“U ruralnom Somersetu usred mećave događa se nezamislivo: škola je pod lockdownom, a naoružanim napadačima nemoguće je pristupiti. Ispričano iz perspektive ljudi s mjesta zbivanja, od ranjenog ravnatelja u knjižnici, tinejdžerke Hanne koja se prvi put zaljubila, očajnih roditelja koji čekaju vijesti, istraumatiziranog šesnaestogodišnjeg sirijskog izbjeglice koji pokušava pronaći mlađeg brata, forenzičke psihologinje koja mora identificirati napadače, do učenika koji se skrivaju u školskom kazalištu za vrijeme generalne probe Macbetha, svjedočimo kako svi proživljavaju najintenzivnije sate svoga života, gdje zlo i teror odmjeravaju snage s hrabrošću, ljubavlju i otkupljenjem.”

Cijelo vrijeme odbrojava. Svaka osoba ima točno vremena da uradi ono što mora. Policajci imaju točno 180 minuta da spase sve učenike, učenici imaju 180 da prežive, a napadači imaju točno 180 minuta da urade ono što su naumili.

Nešto što me najviše zanimalo tijekom knjige je tko su napadači. Nastavljala sam čitati samo kako bih došla do te informacije. Kad sam saznala. bila sam toliko iznenađena, toliko šokirana. Ako ste pročitali ovu knjigu, mislim da se možete složiti sa mnom da je to bio najnapetiji dio knjige. Bilo je i drugih napetih dijelova, ali o tome ću malo kasnije.

Priča prati nekoliko likova. Imamo policajku, odnosno forenzičku psihologinju koja pokušava identificirati napadače, zatim Hannah koja njeguje ravnatelja Matthewa koji je upucan, Beth Alton kojoj je nestao sin Jamie te pratimo Rafija koji traži brata. Pojavljuju se još neki likovi, ali oni su u istim prostorijama s ovim drugim likovima. Kroz te likove upućeni smo u sva događanja.

Bilo mi je teško čitati o nekim stvarima. Bilo me strah za učenike, posebno za Rafija i njegovog brata Basija. Bilo me užasno strah kako će priča završiti za njih, bilo me strah kako će priča završiti za svakog od učenika te škole. Svi su bili u velikoj opasnosti, a polako sam se već vezala za njih. Ne bi mi bilo prvi put da tako čitam neku knjigu i da onda umru likovi za koje sam se vezala.

Jedna od napetih situacija je bila ona kad jedan od napadača drži uperenu pušku u atelje koji ima ogromne prozore i čeka trenutak kad će zapucati. U ateljeu su bila jako mlada djeca koji nisu ni znali što se događa jer se njihova učiteljica pobrinula za to. Isto tako bilo je napeto kad je drugi napadač stalno prolazio hodnikom i tako plašio učenike. Svakog trenutka mogao je zapucati ili pokušat uči u knjižnicu.

Ova knjiga mi se baš svidjela. Nisam nikad ranije čitala nešto od Rosamund, ali mogla bih joj dati priliku. Znam da mi je knjiga odlična kad mogu zamisliti koliko bi bio odličan film kad bi ga napravila, a ova knjiga imala bi tako dobru ekranizaciju. Nadam se da će nekome pasti ta ideja na pamet, ideja da naprave film po ovoj knjizi. Svi ljubitelji trilera, uzmite ovu knjigu u ruke i dopustite joj da vas odvede na nezaboravnu vožnju života.

Za kraj imam nekoliko citata:

• “Ljubav je najmoćnija stvar koja postoji, jedino što je zaista važno.” (str. 40)
• “… ljubav te čini pristranim, tjera da se ponašaš nelogično.” (str. 66)
• “Volim te. Samo dvije riječi koje u tvoja izgovorena duša, koje čine nevidljivu osnovu onoga tko jesi na ovome svijetu. Mrzim te su isto samo dvije riječi, ali nisu dovoljne; ne možeš reći mrzim te bez konteksta, moraš reći zašto, ali volim te su dvije riječi koje su same po sebi potpune.” (str. 296)

 

Izvor: Ružičaste naočale