RECENZIJA Tena Božić, Ružičaste naočale

Apsolutno volim ovu knjigu! Nakon nje, imam jako veliku želju posjetiti Veneciju i vjerujem da jednog dana i hoću.

“2001. godine

Caroline Grant trudi se prihvatiti kraj svojeg braka kada primi neočekivano nasljedstvo. Njezina voljena prateta Lettie ostavlja joj bilježnicu sa skicama, tri ključa i s posljednjim dahom izgovara: „Venecija“. Carolinein je zadatak prosipati pepeo svoje tete Lettie u gradu kojeg je voljela i razotkriti tajne stare preko šezdeset godina.

1938. godine

Učiteljica likovne kulture Juliet „Lettie“ Browning stiže u presvijetlu Veneciju. Za njezine je učenike ovaj grad riznica povijesti, umjetnosti i ljepote. No Lettie u Veneciji vidi nezaboravne uspomene i priliku da ponovno pronađe Leonarda Da Rossija, muškarca njezina života čija je budućnost predodređena njegovom plemićkom krvlju. No usprkos Leovim dužnostima, vatren vrtlog neobuzdane ljubavi zaposjeda njihova srca. Sve dok prijetnja rata ne opkoli Veneciju i natjera Lea i Lettie da se bore za vlastite živote i čuvaju tajnu koja će ih vječno povezati.

Lettien život obilježen je nemogućom ljubavi, gubitkom i herojskom hrabrosti. To je život koji jedino Caroline može razotkriti i pritom u njemu napokon pronaći sebe.”

Jako mi se svidjela radnja ove knjige. Ima sve što joj je potrebno da se zaljubite u knjigu i likove. Kako radnju pratimo iz dva različita vremena perioda, imamo dva glavna lika, a to su Lettie i Caroline.

Tijekom svog prvog posjeta Veneciji, Lettie je upoznala predivnog očaravajućeg mladog Talijana. To je prva stvar zbog koje se možete zaljubiti u knjigu. Ne znam zašto, ali ja sam njega zamislila kao Timotheeja. Kad razmišljam o predivnim Talijanima, zbog filma Zovi me svojim imenom, nekako mi glavnom prođe Timothee.

Tijekom tog prvog susreta, oboje su osjetili ljubav na prvi pogled. Dobro, možda nije bila ljubav, ali je svakako bila privlačnost i sviđanje.

Lettie se nakon toga vratila još dva puta u Veneciju. Tijekom tog zadnjeg posjeta, dogodile su se neke stvari koje nije očekivala i koje su joj život učinile u nekim trenucima ljepšim, a u nekim drugim trenucima paklom.

Caroline se pati s razno raznim stvarima. Jedna od najgorih je razdvojenost od svoga sina. Tijekom te patnje, zbog zadnje molbe svoje pratete Lettie, odlazi u Italiju i pronalazi šokantne stvari koje nije znala o svojoj prateti.

Ova knjiga ima jako zanimljivih tajni. Te tajne su toliko teške i bolne da ih je Lettie odlučila ponijeti sa sobom u grob. Caroline nije odustajala od istine i potrudila se otkriti što je točno njezina prateta radila u Veneciji.

Radnja ove knjige mi je bila izvrsna. U nekim trenucima je toliko napeta da vam rastu otkucaji srca, dok je u drugim trenucima toliko preslatka da osjećate leptiriće u trbuhu.

Stil pisanja je jako lagan. Knjiga se brzo čita, ali ono što je meni osobno zasmetalo je što nema prijevoda talijanskih izraza i nekih rečenica. Nekako mislim da je ljepše i lakše za samo shvaćanje radnje kad prijevod takvih rečenica i izraza piše u fusnoti.

Ima još jedna stvar koja mi se nije svidjela, a to je odnos između dva lika. Kako ne bih spojlala, samo ću reći da mi se jako nije svidjelo što su se romantično povezali nakon što su saznali kako su u rodu. To nikako ne podržavam i bilo mi je jako čudno. Nekako imam osjećaj da su svi očekivali dok su čitali da ta dva lika završe zajedno, pa je autorica to htjela i omogućiti, ali zbog tajni i otkrivanja nekih stvari, ispalo je tako kako je.

Ostatak knjige mi je bio odličan. Sve ostalo mi se svidjelo i baš sam uživala u čitanju. Nekad sam malo bila ljuta zbog stvari koje su se događale, ali donekle mi je bilo osvježavajuće što nije bio baš skroz sretan kraj.

Imate moju preporuku za čitanje i ako ju uzmete u ruke, mislim da nećete požaliti.

 

Izvor: Ružičaste naočale