RECENZIJA Tena Božić, Ružičaste naočale

Nekad mi je stvarno teško pronaći neki početak. Mjesto od kojeg ću krenuti. Toliko toga mi prolazi glavom i svaku stranicu ove knjige koju sam pročitala smatram podjednako bitnom za početak recenzije.

Moguće da je ovo dobar početak. Radnja je započela prometnom nesrećom. Emily je vidjela kako je Rose udario auto. Gledala je njezine zadnje trenutke života. Vidjela je kako ju život napušta. Ali ona je kriva za njezinu smrt. Ona ju je pustila ispred sebe. Samo je bila pristojna, a sad je jedna žena ostala bez života. Jedno dijete je ostalo bez majke.

“Pristojno je pustiti prekrasnu mladu majku s djetetom ispred sebe. Pristojno je pridržati joj vrata i uz smiješak je pozdraviti. Ali što učiniti kad već u sljedećem trenutku beživotno leži na cesti, slomljenog vrata, usred crvene mrlje koja se postepeno širi? Kako nastaviti?

Rose je imala sve što Emily oduvijek želi: prekrasnu obitelj punu ljubavi, sjajan posao, bliske prijatelje i savršen dom. Ali sada Roseinom mužu nedostaje supruga, a njezinu je sinu potrebna majka. Zašto Emily ne bi preuzela tu ulogu?

Ali Emily zaboravlja da ničiji život nije savršen i da ništa nije kakvim se čini.”

Nakon nesreće Emily je postala opsjednuta s Rose. Pratila je njezinu facebook stranicu i patila što ona nema toliko savršen život. Smetalo joj je što je Rose imala toliko divnih prijatelja koji su govorili koliko im nedostaje. Ona nije imala takve prijatelje. Ona nije imala nikakve prijatelje. Nakon svega onoga s Benom, njezinim bivšim zaručnikom, čak ju je i obitelj napustila. Ostala je sama. Bila je zavidna i na izljevima ljubavi koje je Rose dobivala od svog muža Ciana. Cian je jednostavno bio toliko nježan, toliko savršen. A Emily je bila sama. Bez ikoga.

Nakon što je izgubila stari posao, zaposlila se na Roseino staro radno mjesto. Možda ju ona može zamijeniti. Možda i Emily može imati predivan život kakav je imala Rose. Možda i ona može imati prekrasnu obitelj, prelijepog muža koji će ju obožavati.

Nakon što Emily upozna Ciana zapravo kreće prava radnja ovog napetog trilera.

Tijekom knjiga upoznajemo se i s Emily i njezinim “savršenim” životom. Kratka poglavlja u kojima ona govori o Cianu. O njihovom upoznavanju, zaljubljivanju, ali kasnije i o tome kako se promijenio. Kako više nije bio ista osoba koju je ona upoznala. Zapravo preko njezinih poglavlja vidimo pravu sliku o Cianu. Vidimo kakav je bio prema Rose i koliko njihov život nije savršen.

Rose je prolazila kroz slične stvari kao Emily s Benom. Ben ju je tukao, zlostavljao, a ona je njegovo ponašanje opravdavala sa svojim greškama. Nikad Emily nije bila dovoljno dobra. Kao i Rose. Cian joj je sve dao, sve što je htjela, a ona je bila nezahvalna. Emily je shvatila kako se ponašala tek nakon što ju je Ben ostavio, a Rose je to shvatila dok je još bila s Cianom. Obje su shvatile s kim su imale posla.

Nakon što sam pročitala knjigu Kako manje misliti, bilo mi je lakše za shvatiti ponašanje Bena i Ciana. Autorica se u toj knjizi dotakla manipulatora, a to ponašanje jasno vidimo iz njihovog ponašanja. Način na koji su stvari okretali u svoju korist. Sebe su predstavljali u dobrom svijetlu, iako su oni bili ti koji su problem.

Nakon što je Emily upoznala Ciana, postala mu je laka meta. Ona je htjela imati nekoga tko ju voli, htjela je zagrljaje, htjela je pažnju i tako je postala sve ono što je trebalo Cianu. Bila je djevojka s kojom on može lako manipulirati i bila je djevojka koja bi napravila sve što se traži od nje zbog tih malih mrvica pažnje.

„-Izvoli, Emily?- gotovo je dreknuo. Bez pozdrava. Bez nježnosti. Bez nagovještaja u smislu “posljednjih tjedan-dva progurao sam samo zahvaljujući tebi”. Kao da sam neželjena smetnja. “

Ali Emily je vidjela njegove nagle promjene raspoloženja. Vidjela je da se nekad ponaša užasno, a već u sljedećim trenucima skinuo bi sve zvijezde s neba kad bi ga ona zamolila. Vidjela je sve to, ali imala je opravdanje. Bio je tužan što je izgubio ženu. Zato je bio takav.

Ali to nije tako. Bio je manipulator koji je znao kako dobiti sve što želi. Isto tako ga je i Rose pravdala. Našla je opravdanje za svaku njegovu ružnu riječ. Našla je opravdanje za svaki njegov postupak. I na kraju ju je to ubilo.

Dobro, nije ju to ubilo u fizičkom smislu. To ju je ubijalo psihički. Shvatila je u kakvom se kaosu našla i htjela je pobjeći, ali ju je bilo previše strah. Bilo ju je strah Cianove reakcije.

Knjiga je stvarno odlična. Kroz cijelu knjigu sam razmišljala kakvi su moji osjećaji prema Emily. Osjećam li tugu zbog svih loših stvari u njezinom životu. Osjećam li gadost jer se polako pretvara u Rose, a onda opet osjećam li suosjećanje jer samo želi imati nekoga tko će ju voljeti. Težak je ona lik za obožavanje. Ne mogu napisati da sam bila odmah oduševljena s njom, jer nisam. Bori se s anksioznošću, alkoholizmom. Ali na kraju samo ispada jako usamljena i jako povrijeđena žena. Teško je odmah povezati se s njom. Posebno zato što nam je opisan njezin tog misli. Opisano nam je kako postaje polako opsjednuta s Rose, kako smišlja planove da ju zamijeni. A to je malo bolesno.

Ali nakon što dođemo do kraja knjige vidimo koliko je Emily jaka. Preboljela je dva nasilnika, vidjela je smrt jedne osobe, pronašla je prijatelje i sve to zahvaljujući svojoj upornosti. Može biti teško čitati o tome kako netko razmišlja zamijeniti mrtvu ženu, ali nakon što shvatimo zašto to radi, može nam samo biti žao.

Zamislite život gdje se konstantno okrećete i gledate iza ramena jer mislite da će vas bivši dečko napasti, gdje nemate ni jednu osobu koja će vam reći da će sve biti u redu. Teško je to uopće zamisliti, a ne pronaći se u takvoj situaciji. Emily se izborila. Pobijedila je sve to i zbog toga je jaka.

„Zbog toga i zbog straha da stvari uvijek izađu na vidjelo. Pružamo previše podataka, znate. Svi mi. Čak i oni od nas koji se kunemo da to ne radimo. Izražavamo to kroz ponašanje. Kroz ono što volimo. Ono što ne volimo. Kroz stranice koje pratimo. Odjeću u kojoj se fotografiramo. Kroz citate koji nas nadahnjuju. Kroz nenavođenje takvih citata. Kroz glazbu koju dijelimo. Ono što pišemo kad smo umorni. Ili emotivni. Ili pijani.

Život koji ljudima dopuštamo da vide. Život u koji smo sebi dopustili da vjerujemo. Čudno je kako smo u stanju sami sebe uvjeriti da je naš život na Facebooku naš stvarni život, samo zato što to očajnički želimo. Bar sam ja to željela.“

Još jedna od stvari s kojom se suočavamo u ovoj knjizi su društvene mreže. Emily je Rose našla preko društvenih mreža, a tamo je sve izgledalo savršeno. Možemo vidjeti koliko nas nečije objave mogu zavarati i kako možemo dobiti pogrešnu percepciju oko nečijeg života. Taj problem imamo i u današnjem vremenu. Cijeli život stavljamo na društvene mreže, a pri tome objavljujemo samo lijepe i dobre stvari.

U ovoj knjizi obrađeno je puno tema o kojima možda ne razgovaramo dovoljno. Imamo tešku smrt, zlostavljanje, anksioznost, društvene mreže pa čak i samoću. Sve je to obrađeno na izvrstan način. Cijela knjiga je puna napetosti koja samo čeka pravi trenutak da nas ostavi bez teksta. Knjiga je puna stvari na kojima se moramo zaustaviti i razmisliti. Potrebno je vrijeme da se upoznamo s likovima i da ih zavolimo ili zamrzimo i to su stvari koje su me oduševile u ovoj knjizi.

Nekad prije sam živjela na trilerima. Ta doza napetosti koju bi mi triler donio nije mogao zamijeniti ni jedan drugi žanr. Tako da me ova knjiga baš oduševila. Puna je zapleta, raspleta, šokantnih stvari koje nismo ni znali da želimo otkriti, ali smo otkrili. Ima čak i elemente krimi knjige kad pokušavamo saznati tko je ubojica. Ne želim vam spojlati tko je ubijen pa će ostati samo na ovome.

Knjiga je stvarno izvrsna i mislim da bi se mogla svidjeti široj publici, a ne samo ljubiteljima trilera. Ima i ljubavne dijelove, čak iako kasnije saznamo da su lažni, ima i dijelove o prijateljstvu, ali naravno, najviše prevladava ovaj napeti dio, ubojstvo i opsesija. Ako ju uzmete u ruke, teško ćete ju ispustiti i stvarno vjerujem da ćete uživati.

 

Izvor: Ružičaste naočale