RECENZIJA Silvija Škoda, The Book Rumors

Raskošan povijesni roman iza kojeg stoji puno istraživanja, napet krimić prepun  avanturističkih pothvata, ali ujedno i eruditski roman koji nas opisima boja, mirisa i zvukova Londona, Amsterdama i Moke i njihovim uličica, tiskara, kavana, knjižara, zatvora i stanova vodi u jednu od najznačajnijih povijesnih epoha – 17. stoljeće. Sve ovo stoji na koricama romana Kradljivac kave njemačkog pisca Toma Hillenbranda.

Pa idemo to malo raščlaniti i pojasniti.

Kradljivac kave je žanrovski krimić u kojem družina predvođena sitnim plemićem i lopovom malo većih ambicija Obediahom Chalonom naumi ukrasti sadnice kave Turcima.  Pa zašto kava? Ona je napitak koji je u 17. stoljeću preplavio Europu, posluživao se među uglednom gospodom i u kavanama gdje je njegova cijena rasla u nedogled. Nizozemska družina najviših uglednika nazvana ‘VOC’ htjela se pod svaku cijenu dočepati vrijednih sadnica kako bi preuzela monopol nad njima. Ovaj pothvat nije bio nimalo lak jer Turci su u visoravni ponad jemenskog grada Moke plantaže kave čuvali kao oko u glavi. Uz  to, Osmanlije su opasno ugrozili cijelu Europu došavši čak do Beča, a europske države svađale su se i međusobno. U ovakvim okolnostima gospoda iz VOC-a daju Obediahu Chalonu ponudu – ili će ukrasti sadnice kave za njih, uz neograničen budžet i pripremu, ili će nastaviti trunuti u nizozemskom zatvoru jer je krivotvorio njihove državne obveznice.

“Htio bih da mi nabavite kavu.

Glavno središte za kupovinu kave lički je grad Moka. Kave se uzgaja negdje u brdima toga grada. Trgovinu kavom nadziru Osmani – to je vrlo unosan posao, jer smo u međuvremenu svi zavoljeli taj napitak.”

I tu na snagu stupaju maestralni avanturistički poduhvati te roman gotovo potpuno prelazi u epopeju i odu svim znanstvenim, filozofskim i društvenim postignućima toga vremena. Chalon tako razmišlja, promišlja i detaljno skicira cijeli poduhvat. Potrebni su mu ljudi pa okuplja suradnike – matematičare, botaničare, znanstvenike, mornare i jednu prevaranticu. (Uz Chalona u ovaj poduhvat uputit će se i danski gusar Knut Jansen jer će do Moke ploviti, grof Marsiglio – vrsni botaničar, Justel – hugenot i trgovac, kontesa Caterina – prevarantica i umjetnica maskiranja te Cordovero – sefarski prirodoslovac.)  Na zemljovidu se iscrtava pomorska ruta od Nizozemske do Moke, nabavljaju se specifični artefakti  – leće, barut, šifrarnici pa čak i podmornica.

Protagonist Chalon vam se jednostavno mora sviđati. Čovjek je bio lopov, krivotvoritelj, prevarant, ali nekako ima nečeg u njemu zbog čega ga ne možete doživjeti negativcem. Sav novac koji je zaradio na prevarama on koristi kako bi nabavio čudne strojeve, artefakte i zabranjene knjige. Dopisuje se sa nizom uglednika tog vremena, od filozofa, matematičara, povjesničara, botaničara, do književnika. Naravno, za sva pisma osmislio je i poseban šifrarnik, jer je to period kada su svi znatiželjno presretali pisma i špijunirali.

“Znam tko ste i što znate, Obediah Chalon. Vi ste jedan od onih ljudi koje zovu virtuozima. Skupljate traktate i neobične igračke, provodite dane u kavanama i boravite u sjeni velikih prirodoslovaca.

Vi ne tragate za mudrošću, samo se želite istaknuti.”

Sama krađa u koju će se upustiti neće biti jednostavna. Planirat će je godinu-dvije, nekoliko puta isprobavati svu opremu, a često se i prilagođavati okolnostima na koje će naići. Pratit će ih brojni špijuni  – nizozemski, engleski, francuski pa naravno i turski. Presretat će njihova pisma, pripremati im zasjede. Putem će im se pridružiti i još netko – ali, neću vam otkrivati tko da ne spoilam previše.

Dio koji je mene oduševio je zapravo sam čin krađe sadnica kave. Kroz četristotinjak stranica čitate kako će doći do njega, pripremate se, napetost raste, suosjećate s njima svaki put kada ih presretnu ili napadnu i onda na kraju – sam čin izostane. On je pretvoren u mit naroda koji u Moki čuva plantaže kave – “Mislim da je objašnjenje za ono, što se dogodilo, sljedeće: naša kava tako je dobra da je čak i sam vrag došao na Nasmurade ne bi li je ukrao. Ali nisam baš siguran da se može govoriti o krađi.” pričao je starac, čuvar plantaže okupljenoj djeci.

Znate već koliko volim obaviti svoju pripremu prije pisanja osvrta. Tako sam i sada marljivo proučila tko je što rekao o ovom romanu. Naš Knjiški zmaj napisao je divan osvrt i moram priznati da je gotovo pa i jedini koji se na taj poduhvat odvažio.

Sam autor Tom Hillenbrand  gostovao je u Splitu i u mnogim intervjuima je pričao o tome kako je Kradljivac kave njegov pri izlet u malo drugačije književne vode, jer obično piše  kriminalističke romane situirane u današnje  vrijeme i SF. U intervju koji je dao Maji Car za Večernji list otkrio je kako se krađa sadnica kave zaista dogodila i da je na tu činjenicu naletio slučajno istražujući kulinarske knjige za svoj krimić. Toliko ga je inspirirala da je odlučio dati joj zaokruženu priču koju možemo čitati u ovom romanu. Naravno okolnosti, likovi i cijeli proces dio su njegove autorske mašte.

 

Za kraj, ovaj roman definitivno nije za svakog. Ako volite pitke, lagane priče koje se čitaju u dahu i kod kojih se možete opustiti i odvesti ‘mozak na pašu’ ovo nije za vas. Kradljivcu kave se treba posvetiti i čitati ga dozirano kao što pijete i kavu. Uklopiti ga u neki svoj ritual čitanja i lagano se probijati poglavlje po poglavlje. Ako ste čitatelj sa nekog skroz drugoj spektra i pritom mislim na teške zaljubljenike u povijest koji doslovno gutaju u dahu tekstove bogate faktografijom (ovdje ja spadam definitivno) ovo će vas oduševiti. Zajedno sa Chalonom i njegovom družinom otploviti ćete u neko drugo vrijeme, osjećati okus i miris kave u nekom pariškom salonu ili izaći na palubu i u daljini gledati obrise turske obale i naravno u ruci imali komad pergamenta ispisanog krasopisom.

Svoje dojmove sam vam snimila i u video formatu pa bacite pogled! Javite mi svakako kako vam se dopao ovaj roman!

 

Izvor: The Book Rumors