RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju

Skoro 900 stranica ove lijepe debeljuce će vjerujem na mnoge imati zastrašujući učinak. No ne i na mene, mene je knjizi vukla jednako tako debela znatiželja, jer hej – 900 stranica, pa naravno da me zanima što se ima pisati na tom broju utrošenih araka papira za tisak. A bogami ima, vjerujte mi, i ova se knjiga unatoč debljini zapravo zaista brzo i lako čita jer je radnja napeta i dinamična, a autorov stil pisanja neopterećujući i pitak.

Možda ćete pomisliti i da je nekakvo tipično muško štivo, ako pročitate sinopsis i vidite da je glavni junak špijun CIA-e, no meni je roman baš bio odličan i jako mi se svidjelo što je napisan iz prvog lica, jer se ja tako lakše uživljavam u priču – istina, teško da se mogu zamisliti u ulozi jednog CIA-inog špijuna, no mogla sam se zaista s neočekivanom lakoćom uvući u njegove misli i osjećaje, pa čak i one neizrečene koje sam sama iščitavala između redova.

Pribojavala sam se da će mi radnja u nekom trenutku postati dosadna, ali nakon što sam prošla više od pola knjige u jedno popodne, shvatila sam da se trebam opustiti i samo dopustiti autoru da me dovede do kraja onako kako on to želi – meni je isprve napamet palo da je možda knjiga trebala biti podijeljena na više dijelova kako ne bi bila tako golema i potencijalno zahtjevna za čitanje, no kako sam se približavala njezinom kraju postalo mi je kristalno jasno da bi to bilo nemoguće, te da je knjiga morala biti izdana baš u ovom obliku, inače to ne bi bilo to – da se najjednostavnije izrazim.

Usudit ću se reći da glavni protagonist možda i nije tipičan špijun, jer on je u šestogodišnjoj vezi s mladom liječnicom, koja donekle ima predodžbu čime se on bavi, no ne zna sve a ipak ne odustaje od veze s njim, što on neizmjerno cijeni. Nije hladni, proračunati zavodnik u stilu James Bonda (doduše on je bio pripadnik MI6 a ne CIA, ali kužite poantu), već je gotovo pa obični smrtnik koji ima izrazito veliku empatiju, koja mu neće uvijek biti prednost u akcijama u kojima će se naći.

Na trenutke priča pomalo nalikuje na neki nastavak Nemoguće misije, jer imamo tu i fenomenalno osmišljenog i napisanog zlikovca, kojeg je skoro pa nemoguće uhvatiti, a on je prijetnja svijetu kakvu još nismo doživjeli, a svijet se istinski promijenio nakon napada na blizance u New Yorku.

Mjesto radnje je zapravo mučno – granično područje između Pakistana, Irana i Afganistana, prerealistično za moj pojam, a iskreno rečeno, mogla sam i bez nekih eksplicitnih scena i detaljnih opisa mučenja, premda shvaćam da je to bilo nužno i bitno za priču.

Da skratim, odličan, odličan, odličan roman, za koji se iskreno nadam da ćete uzeti u ruke!

 

Izvor: Ovisna o čitanju