RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju

Od ove knjige nisam imala ama baš nikakva očekivanja, a ona me je iskreno oduševila. Volim kad se to dogodi, kad uzmem knjigu u ruke, upustim se u nešto nepoznato, otisnem se na književno putovanje samo putovanja radi, bez primisli o nekakvom cilju; mislim da tako najviše uživam u čitanju.

Ovo je baš jedna suvremena priča, a s njezinom glavnom će se junakinjom ja vjerujem poistovjetiti mnogi, posebice mlađe generacije. Ona je tipičan rezultat odrastanja u novom mileniju, pa tako i nakon završenih studija nema pojma što bi sa sobom, svjesna da ne može vječno živjeti s ocem, te da jednoga dana mora zakoračiti u svijet odraslih, pronaći nekakav posao i krenuti na put svog osamostaljenja. Poznato? Nije mi iz prve ruke, ali iz druge itekako je – ja sam u srednjim dvadesetima već imala posao, obitelj i nekretninu, dok danas, usuđujem će primijetiti, mladi u tim godinama još ni ne razmišljaju o takvim drastičnim životnim koracima – ne svi naravno, ali dosta često u svom životu nailazim upravo na likove kakva je glavna junakinja ovog fantastičnog romana. Baš mi se zato i svidjela ta priča – odličan je prikaz suvremenog doba, u kojem mladi žive iza ekrana, teško pronalaze smisao u ičemu, poslovi koje rade ih ne ispunjavaju, osjećaju se bezlično u masi itd, itd, itd.

Ono što nisam očekivala od ovog romana je i da sadrži duboko emotivnu ljubavnu priču – no neću vam reći kakvu, neka ona i vas iznenadi, ugodno ili neugodno, morat ćete procijeniti sami. Ono što mogu i hoću reći je da mi se ta priča svidjela, unatoč tomu što je ovo prvenstveno roman u kojem glavna junakinja pronalazi sebe, a ne muškarca svog života, no zaista je lijepo isprepletena u glavne motive romana.

Na prvu ćete možda imati dojam da se ova knjiga bavi klasičnim klišejom koji je svima dobro poznat, no mislim da je autorica iznimno dobro obradila taj klišej, te dala jednu posve drukčiju perspektivu, tako da je jako teško osuđivati glavnu protagonisticu, čiji je najveći grijeh bio zaljubljivanje u pogrešnog muškarca.

Autorica ju je psihološki tako dobro izgradila, da cijeli roman djeluje autobiografski, a čitatelju nije uopće teško poistovjetiti se tom izgubljenom mladom ženom, te proživljavati gotovo svaku emociju zajedno s njom.

Stil pisanja i pripovijedanja priče je topao, intiman, duhovit, neopterećujući, tako da je za mene ovo bilo štivo za opuštanje, iako zadire u neke zaista bolne teme, a kraj koji nam autorica nudi ću ja smjelo prokazati kao sretan, i kao najbolji mogući u danoj situaciji priče.

Možda to neće biti kraj kakav ćete priželjkivati, a priznajem da sam se i ja nadala nečemu drugome, no shvatit ćete da je ova djevojka/žena morala proći kroz tako nešto dramatično kako bi odrasla i shvatila tko je i što želi od života.

Izvrsno štivo, dajem mu najviše ocjene, čitala sam ga s velikim guštom!

 

Izvor: Ovisna o čitanju