RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju

Ova nas neobična priča vodi u Strasbourg u 16. stoljeće – nešto što uopće nisam očekivala. Ljeto je, i tim područjem vlada nesnosna vrućina, koja uzrokuje sušu, nestašicu, glad. Mnogi umiru, mnogi odlučuju sami si oduzeti život, majke ubijaju svoju djecu ne bi li im skratile muke – nije to baš lijep period u povijesti i autorica ga prikazuje zaista sirovo i bez uljepšavanja.

Okosnica ove priče je Lisbet, mlada žena koja je već 12 puta pobacila, a sada je uspjela trudnoću iznijeti gotovo do kraja. Živi sa svojim mužem i njegovom majkom, i upravo su i očekivanju njegove sestre da se vrati iz samostana gdje je provela sedam godina radi neimenovanog grijeha i kojem Lisbet nitko ne želi reći ni riječ. Usred tog ludila, Lisbet pronalazi utjehu samo u poganskom drvetu usred šume koje je ukrasila vrpcama, po jednom za svako njezino dijete koje nije preživjelo, jedino mjesto gdje može biti svoja i sama sa svojim mislima i svojom tugom. U strahu da ni ova trudnoća neće donijeti zdravo dijete u njezin brak, osjeća kako se i njezin muž otuđio od nje, te više ni sama nije sigurna za što vrijedi živjeti – osim za pčele. Njezina se malena obitelj bavi pčelarstvom, medom i voskom, a sada im prijeti oduzimanje i toga od strane Crkve.

U sred tog nesretnog ljeta jedna žena počinje plesati. Zašto, nitko ne zna objasniti, no ubrzo joj se pridružuju i druge. Crkva, koja je bila izuzetno moćna u to doba, odlučuje ih glazbom primorati da prestanu, pa unajmljuju svirače koji će svirati tim ženama koje plešu.

Roman se jako dobro bavi položajem žena u društvu tog doba – voljela bih reći da smo od onda zaista napredovali barem nekoliko stoljeća, ali sigurna sam da i dandanas ima žena koje bi najradije krenule plesati jer ne vide drugi način da se spase od svega što ih okružuje. Prepun intriga, dramatičan i izuzetno napet za čitanje, ovaj mi se roman baš svidio, iako nisam imala apsolutno nikakva očekivanja od njega.

Od ove sam autorice već čitala jednu knjigu i bila mi je odlična, pa sam se nekako nadala da će i ova biti takva, no za ovu moram reći da mi je bila bolja, i da mi je zbog tematike koju obrađuje nekako draža. Ovdje u priči imamo zabranjenu ljubav, i to između dvije žene, no možda ta ljubav ne bi bila toliko problematična sama po sebi da jednu od njih nije sa sebe poželio muškarac, pa kada je shvatio da ga ona nikada neće gledati kao što gleda drugu ženu, njegova je sujeta bila toliko snažna da ga je pokrenula na paklenu osvetu – i jednoj i drugoj. Jednu je oženio i osudio na doživotno zlostavljanje, dok je drugu protjerao iz grada na sedmogodišnje okajavanje grijeha.

Nekako sam se nadala da će suprug glavne junakinje ispasti dobar lik, no tu me je autorica malo zakinula i razočarala. No zato je savršeno opisala doba teškog patrijarhata i nevjerojatnog praznovjerja, u kojemu žena nije imala mogućnosti biti sretna, ispunjena, voljena – sigurna sam da nam autorica ovom svojom pričom želi poručiti kako neke žene i dandanas tako žive, te ukazati na sve načine na koje su žene i dalje potlačene u društvu.

Odlična priča, posve drugačije štivo od onoga što inače čitam, pa mi je stoga bila pravo osvježenje!

 

Izvor: Ovisna o čitanju