RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju
Kao visokoosjetljivoj osobi emocije su mi bitne u svim segmentima mog postojanja, a kada čitam, nema mi ništa draže nego u rukama držati knjigu koja pršti od emocija – posebno me raduje ako je autor muškarac, za koje inače volimo pretpostavljati da ne doživljavaju isti široki spektar emocija kao žene, no ovaj će vas roman itekako razuvjeriti te nebulozne insinuacije.
Napisan u jednoj neobičnoj, za mene do sada nedoživljenoj formi (što je svakako za mene koja gutam knjigu dnevno jedan golemi plus za autora), ova dramatična priča teško da će nekoga ostaviti ravnodušnim – ja sam se lomila iz stranice u stranicu zajedno s glavnim protagonistom/pripovjedačem, i s knedlom u grlu prelazila preko gotovo većine redaka ovog romana. Ne bih mogla reći da sam sretna što je tako kratak pa me nije emotivno previše namučio, jer tako je lijepo napisan, i s takvim sam ga guštom čitala da sam bila nekako tužna što sam došla do kraja, jer dio mene je svakako htio uživati u autorovom nesvakidašnjem izričaju i dalje.
Platon, naš glavni junak, je nesretno zaljubljen. I to ni manje ni više nego u udanu ženu, koja sa svojim suprugom ima i kćer osnovnoškolku. Slikar po zanimanju, umjetnik i emotivac u duši, svakako je jedan od najživotopisnijih likova s kojim sam se imala prilike susresti kod domaćih autora, a zbog toga što se uz sve što ga je snašlo bori i s depresijom i tjeskobom, kod mene ga diše na vrh ljestvice omiljenih likova naše domaće književnosti. Autor nas tako vješto uvodi u njegovo stanje svijesti i duha, da je nemoguće ne suosjećati s Platonom na svim mogućim razinama, poistovjetiti se s njim neovisno o tome kojega ste spola i jeste li trenutno u ljubavnim mukama, pa stoga me ne čudi tako teško opraštanje od njega s moje strane kada je knjiga bila pročitana i odložena natrag na policu.
Zbog tog svog neurednog i nezdravog odnosa prema ljubljenoj ženi, ovaj je slikar u nemogućnosti prenijeti svoje osjećaje na platno, u krizi je, depresija ga posve obuzima, a vrtlog strasti, ljubomore, čežnje, i ljubavi čini ga labilnim i neurotičnim do krajnjih granica. Unatoč tome, ja sam zaista uživala u prikazu njegovih snažnih emocija, te sam s guštom čitala što je jedan muškarac spreman sve učiniti radi ljubavi, pa čak i održavati jednu platonsku vezu sa ženom prema kojoj dakako osjeća i snažnu fizičku privlačnost.
Znam da bih više riječi u ovome osvrtu trebala dati formi ovog čudnovatog romana, ali namjerno to izostavljam jer želim da vas pozitivno šokira kao što je i mene, koja nisam imala pojma što me čeka kada sam ga uzela u ruke – a čitanju me u prvom redu privukao neobičan naslov, koji je već sam po sebi odavao da me čeka poslastica kakvu moje čitalačko nepce nema baš često prilike kušati.
Dakle da sažmem – morate uzeti ovaj roman u ruke, jednostavno morate! Ako zbog ničega drugoga, onda da se uvjerite da imamo genijalne domaće autore koji svojim pisanjem hrabro koračaju izvan svih okvira (meni) poznate književnosti, zbog čega se iskreno divim i ovom autoru, ali i ovom njegovom djelu.
Velemajstorski napisano, ja sam bila oduševljena od prvog do zadnjeg slova!
Izvor: Ovisna o čitanju