RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju
Nazovite me ludom, ali mene je ovaj naslov zaintrigirao, iako nisam tinejdžerica (dobro, možda ipak jesam jednim dijelom, barem u duši), a uz to sam se već malo upoznala s pisanjem ove autorice, pa moram priznati da sam bila znatiželjna i odlučila sam toj svojoj znatiželji i udovoljiti.
I pogodite što? Roman me oduševio. Mislim, i očekivala sam da hoće, ali nisam baš mislila da će mi se svidjeti u tolikoj mjeri, jer totalno me oborio s nogu. Uhvatila sam samu sebe kako se smijem na glas dok ga čitam, a ne sjećam se kada mi se to zadnji put dogodilo. Priča je prezabavna, barem za mene odraslu, ali mogu samo pretpostaviti da je i ciljanoj dobnoj skupini isto fantastična. Mislim, tko ima mamu bajkericu? Ja ne.
Doduše, moja je mama isto bila pomalo progresivna, a srećom i tata isto, pa se donekle mogu poistovjetiti s predrasudama koje je i ova djevojčica, iz čije perspektive čitamo ovu preslatku priču, imala o svojoj majci, ali i baki, jer nije joj u obitelji samo mama bajkerica. Predrasude su ono što većina nas, čak i odraslih, ne želi priznati da ima ili nosi u sebi, pa mi je neopisivo drago kada se bilo tko bori protiv njih, nebitno na koji način, a kao osoba koja i sama radi s tinejdžerima na svakodnevnoj bazi, itekako dobro znam kako vam one mogu zagorčati život.
A bajkeri su posebna priča, dodajte tome i tetovirane ljude (moja tetka, doduše u 80-ima, i dalje misli da su tetovaže samo za one koji su u zatvoru i za kojekakva primitivna plemena), pa one koji možda ne slušaju suvremenu, modernu glazbu (ono kad ti dijete u osnovnoj školi prozovu Sotonistom jer ne sluša cajke već rock 80-ih) i dalje nastavite niz sami – sigurna sam da primjera iz svog života imate mnoštvo. Moram samo naglasiti da svi bajkeri koje ja znam su predivne i kul osobe, koje uistinu puno humanitarno rade, te se kao udruge uključuju i angažiraju oko mnogih društveno korisnih ideja i aktivnosti, tako da sam presretna da je ova autorica od jedne majke, i to samohrane, napravila baš bajkericu.
U to ime ću reći – živjele sve majke koje izlaze iz okvira, koje nisu „normalne“, koje se usuđuju biti svoje i drugačije, slobodne od svih normi i konvencija koje nam društvo uporno nameće, ali i sve djevojčice koje će sve to nadam se od svojih kul majki naučiti, pa i prenositi generacijama dalje.
Roman od sveg srca preporučujem, mladima, starima, djeci, odraslima, mamama, curicama, tatama, tetkama, bakama… opuštanje, smijeh i zabava su zagarantirani!
Izvor: Ovisna o čitanju