RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju
akav fantastičan i napet triler! Ajme! Ono, pravo, pravo napet! Evo ne znam odakle da krenem s ovom recenzijom, knjiga me je ostavila bez teksta takoreći. Fantastična ideja za sinopsis – da se glavnica radnje vrti oko sluškinje koja obožava njuškati po prostoru koji čisti, te tako dolaziti do otkrića i spoznaja o kućevlasnicima i ljudima za kojima čisti. Dio romana čitamo kroz njezina poglavlja, napisana u obliku dnevnika koji joj je terapeutkinja predložila da vodi u sklopu terapije, što je pravo osvježenje u odnosu na klasično pripovijedanje priče iz trećeg lica, i odličan odmak od ustaljene Ich-forme.
Onda je tu i tajnovito mjesto – kuća s nazivom „Koliba ruža“ u kojoj dakako cvjeta sve osim cvijeća, i u koju naša sluškinja dolazi čistiti. No kada je prihvatila nove klijente, nije znala da će oni biti bivši mega-popularni skijaš i njegova trudna supruga, što joj je isprve bio šok, te je pomišljala da ih odbije, no znatiželja i poriv za njuškanjem su bili jači od nje, pa je ipak nastavila dolaziti k njima. Naravno, za vrijeme dok sluškinja radi, kućevlasnici obično nisu kod kuće, a ona ima i ključ i sigurnosne šifre, tako da nema potrebe da je netko dočekuje ili ispraća.
Usporedo s tom pričom, pratimo i priču bračnog para koji očekuje bebu, te i istragu koja se zapetljava sa svakom novom stranicom, i to na nevjerojatne i bizarne načine, kakve samo ova autorica zna kreirati, u što smo se svi mi koji smo je čitali uvjerili iz njezinih prijašnjih romana. „Staklena kuća“, koja je poprište strašnog zločina priča je za sebe, unutar ove priče, njezini vlasnici su nestali, no krv koju istražiteljica pronalazi na mjestu zločina ukazuje na to da se tu dogodilo nešto prestrašno, no nema tijela, a niti previše dokaza za tu pretpostavku, pa će policija dugo tapkati u mraku, a mi ćemo za to vrijeme pojesti svoje nokte sekirajući se dok čekamo se da ova neobična priča počne polako raspetljavati.
Da stvar bude još osebujnija, imamo i svjedokinju, gospođu staru 89 godina koja je na palijativnoj skrbi, većinu vremena nakljukana lijekovima ali koja je pravi zaljubljenih u krimi serije, pa kao takva ima čak i dalekozor za špijuniranje susjeda, što s guštom istražiteljici priznaje da čini. Što je vidjela i čula te kobne noći malo prije ponoći kada ju je nešto prenulo iz sna, te hoće li joj itko povjerovati s obzirom na njezine godine i zdravstveno stanje, također je jedan od napetijih trenutaka u romanu.
No imamo tu još dva svjedoka, koji zapravo nisu svjesni čemu točno svjedoče, a nije da o tome mogu ikoga obavijestiti – radi se o paru ljubavnika koje u strastvenom zanosu prekidaju farovi automobila koji dolaze na skriveno mjesto gdje su se dovezli da uživaju u svojoj aferi, ni ne sluteći da će vidjeti nešto što bi ih potencijalno moglo koštati ne samo brakova, već i života.
Sve u svemu, ne sjećam se kada sam čitala nešto ovako napeto. Zato sam odmah na početku napisala AJME, a mogla bih tu riječ ponoviti još nekoliko puta kroz ovaj osvrt. Genijalan psihološki triler, baš onakav kakve ja obožavam, i u kakve tako rado uranjam nakon napornog radnog dana.
Što se mene tiče, ova je knjiga definitivno ‘must have’ štivo ovog proljeća!
Izvor: Ovisna o čitanju