RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju

Odličan krimić koji mi je savršeno sjeo – iako nisam zakleti ljubitelj žanra, skužila sam da mi s vremena na vrijeme baš treba ovako nešto da se malo ‘pročistim’ od ljubića i romantike. Iako me ovdje tematika malo osupnula moram reći, jer ako nešto ne čitam rado, to su ubojstva/samoubojstva djece. A ovdje priča počinje upravo time – u elitnoj školi za djecu bogataša i poznatih i slavnih, navodno se s krova bacila jedna tinejdžerica. U početku sve djeluje kao samoubojstvo, no istražiteljici Kim Stone slučaj odmah ‘zasmrdi’ – odmah skuži da tu nešto ne štima, kako u priči ove nesretne djevojčice, tako i u ovoj elitnoj školi. No uputa ‘od gore’ je da se taj slučaj nikako ne smije tretirati kao ubojstvo, no kada nastrada i drugo dijete, ovaj puta dječak koji umre od anafilaktičkog šoka, Kim čvrsto odlučuje napraviti sve što može da se rasvijetle oba slučaja, te nađe počinitelj/počinitelji.
Eh sad, znate što je ovdje grozno? Pomisao da bi za ove smrti moglo biti odgovorno drugo dijete. Ne odrasla osoba, dijete. Kim je očito i jasno da se ovdje radi o teškom poremećaju osobnosti, no čak ni stručnjaci psiholozi ne žele priznati da bi dijete moglo biti sociopat. Navodno, ova se etiketa ne prišiva osobama mlađima od 18 godina, iz više razloga – u knjizi je to savršeno objašnjeno. No uz odličnu radnju, napete scene, fantastične dijaloge itd – knjiga zaista sadrži sve što će ljubitelji krimića i trilera obožavati – ona postavlja meni do sada nedoživljena pitanja: kada dijete točno postaje sociopat? Rađa li se osoba kao takva, ili postaje takvom radi nekakve proživljene traume u djetinjstvu? Može li dijete biti sociopat, lišen svih emocija i bilo kakvog oblika empatije, ili su ovakvi poremećaji i dijagnoze zaista ‘rezervirane’ samo za odrasle osobe, dakle za one starije od 18 godina. I najveće pitanje od svih – ako se djetetu i dijagnosticira ovakav nekakav poremećaj, može li mu se pomoći da jednoga dana ipak postane psihički zdrava i uravnotežena osoba. Da, da, teška stigma koja prati psihički oboljele osobe je ovdje podignuta na viši nivo, jer se sumnja da je počinitelj zločina drugo dijete, što priči daje jednu meni do sada posve nedoživljenu dimenziju, i zbog čega sam ovaj roman progutala valjda u rekordnom roku kada je u pitanju ovaj žanr.
Zaista sam bila znatiželjna, mašta mi je bila zagolicana, um u stanju visoke pripravnosti – jednostavno sam morala dobiti odgovore na svoja pitanja, kao i Kim. Odlična priča, zaista ju preporučujem od srca, dok ju čitate, zaboravit ćete na sve oko sebe, nevjerojatno drži pažnju čitatelja, a opet nije preteška ili pretmurna za čitanje. Psihološki jako dobro razrađena, oduševila me s te strane.
Sve, sve, sve preporuke od mene!

 

Izvor: Ovisna o čitanju