RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju
Mislim da bi ova knjiga trebala doći uz nekakvo upozorenje tipa – ne počinjite ju čitati ako ste imali u planu nešto raditi. Tipa, nikako ne pristaviti ručak, pa uzeti ovu knjigu u ruke. Ili, u mom slučaju- džaba si nosiš van koktel i ručnik, jer pitanje je hoćete li se uspjeti okupati, jednom kad krenete čitati.
Da, meni je bila tako napeta! Već dugo nisam pročitala bolji triler. Eh sad, moram odmah na početku priznati da se ja panično bojim aviona. Letjela sam nekoliko puta radi posla i to nisu bili dugački letovi, i sve je prošlo u najboljem redu (ako izuzmem slučaj kada su mi se uši začepile odmah pri polijetanju i odčepile tek tri dana kasnije, a išla sam na edukaciju koju sam morala slušati na njemačkom – zanimljivo iskustvo, što da kažem ahahaha), no svejedno su za mene bili prestresni, ali čak i kao osoba koja se ovako panično boji letenja, ja sam neizmjerno uživala u ovom romanu. Mala digresija: iznad ovog mog bazena često prolaze avioni jer živim u blizini male zračne luke – vjerujem da ću se sjetiti ove knjige kad god budem vidjela avion na nebu! No ne u negativnom kontekstu, već u smislu da je ova priča zaista nezaboravna.
Baš sam se uživjela u priču, od samog početka i bila sam užasno nervozna što sam ju morala odložiti da se pozabavim obavezama koje su me čekale, zaista sam imala golemu želju dovršiti čitanje u komadu, bez pauza. Možda na prvi pogled djeluje nekako tipično ili klišejizirano, avion, otmičari, taoci, strah od rušenja tog istog aviona, podsjećanje na terorizam i napade na Ameriku, no priča je sve samo ne površna i obična. Obrati su u potpunosti neočekivani, sve je tako dobro objašnjeno i utemeljeno, radnja se tako divno postepeno zapliće, pa onda i raspliće, da je užitak čitanja jednostavno neusporediv s ijednim trilerom kojeg sam čitala do sada. Strašno mi se svidjelo što je avion bio otet jer je malena grupacija ljudi organiziranih s tim ciljem htjela ukazati na klimatske promjene i što one čine našoj planeti, te koliko avio-industrija pridonosi tome negativno. Možda će nekome to biti smiješno, no za mene je to tema o kojoj se zapravo nedovoljno priča i o kojoj bi ja rado voljela više čitati, pa me baš ugodno iznenadio odmah od tipičnih razloga za terorizam i otmice ljudi i aviona. Onda glavni likovi – toliko su divno realni, da sam si ih točno mogla predočiti i zamisliti kao da su stvarne osobe. I tu je bilo ugodnih iznenađenja, jer iako se brak para raspao jer je ona mislila da ju on vara s njihovom dadiljom, ispostavit će se da autorica nije pribjegla tom klišeju, već je prikazala tog muškarca kao sasvim običnog čovjeka sa svojim slabostima i manama koje posjedujemo svi, no taj se isti muškarac uspio izdići iznad svega toga i ipak spasiti svoju obitelj. Oduševila me i s likom petogodišnje djevojčice koju je taj isti par posvojio, ali tek kada je imala deset mjeseci, pa je na nju zanemarivanje i napuštanje njene biološke majke već ostavilo dubokog traga, što je njen rast i razvoj činio u najblažem obliku rečeno velikim izazovom za njene roditelje. Ukratko – provukle su se tu neke za mene jako bitne, ozbiljne, nesvakidašnje teme, koje je autorica fantastično razradila i stavila kao podlogu ovoj priči, postavljajući jedno zaista važno pitanje: što smo sve spremni učiniti da spasimo svoje dijete? Jesmo li spremni riskirati živote drugih, radi svog djeteta? Je li opravdano izdati sva svoja poslovna, etička i moralna načela, samo radi dobrobiti svog djeteta? Meni je knjiga bila fantastična, zaista ima sve moje preporuke. No ne nosite si ju na plažu, ili na bazen. Uzmite si vrijeme i mir da uživate u njoj u potpunosti!
Izvor: Ovisna o čitanju