RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju

Strašno sam bila znatiželjna oko ove knjige, koliko oko njenog sadržaja, toliko i oko mojih reakcija koje ću imati tijekom čitanja, jer horor nije žanr koji bi ja ikada odabrala za sebe, nikada si ne bih kupila tu knjigu sama, i nikada ne bih posegnula za njom samo iz zabave. Nije da nikada nisam čitala horore, naravno da jesam, kao tinejdžerica nema što ja to nisam čitala (i gledala) i odavno sam zaključila da to nije za mene. No onda se pojavi ova knjiga i ja počnem čitati i nakon par stranica pomislim – OMG, was I wrong! So, so, so damn wrong! Na kraju knjige sam rekla – Isuse, pa ja obožavam ovu knjigu, obožavam! (zato se ne nadajte darivanju, nema šanse, ovo će se čitati ponovo, i to više puta!)
Dakle, ne da sam bila u zabludi da ne volim horore, i da to štivo nikada ne bih mogla čitati s guštom, nego sam očito godinama činila kolosalnu grešku izbjegavajući taj žanr, u kojem sada znam da zasigurno postoje knjige koje se izdvajaju od svih ostalih, kao što je Teddy. Jer ova je nešto genijalno, vrhunski, neponovljivo, vjerujte mi na riječ!
Već na prvi pogled, čim ju uzmete u ruke i prelistate vidjet ćete nešto jako, jako neobično (neću reći što, neka i vas ugodno iznenadi kao što je i mene), i odmah će vam biti jasno da vas čeka nešto poprilično uzbudljivo. Eh sad, koliko uzbudljivo, to ovisi od osobe do osobe, no ja ću iskreno priznati da sam morala uzimati pauze od čitanja jer mi je srce prebrzo lupalo, ostajala sam bez daha, i grčio mi se želudac – ne od straha, iako je priča poprilično jeziva, nego iz razloga što se ja u svaku priču previše uživim pa osjećam gotovo sve što i sami likovi, tako da dok sam ovo čitala morala sam uzeti mini pauze da napravim odmak od priče, i malo se smirim da mogu nastaviti dalje. Ajde, bar sam opeglala tonu rublja jučer u tim mini pauzama, u kojima mi se organizam oporavljao od inteziteta doživljaja čitanja. Mislim da niti jedna knjiga nije na mene ostavila ovako dubok dojam, potresla me tako do srži u više navrata, oduševila i zgrozila istovremeno, a definitivno me još ni jedna nije navela na nešto tako banalno kao što je peglanje…. no vidjet ćete o čemu pričam kad ju počnete čitati, jednostavno vam treba nekakva obična prizemna aktivnost da razbije napetost knjige i da vas podsjeti da je to samo priča, plod nečije mašte, nešto nestvarno, a meni je taj podsjenik jučer bio jedan od najomraženijih kućanskih poslova… no ipak, nazovite me ludom, ali ja u to sve vjerujem, zaista. Vjerujem u ovu priču, ajme.
Moguće da je knjiga samo majstorski napisana, teme iako pomalo klišej ovdje vrhunski obrađene, likovi psihološki razrađeni do razina divljenja s moje strane – zapravo ne postoji niti jedna stvar u ovoj knjizi o kojoj bi ja mogla reći nešto negativno, a bila sam uvjerena da će ih biti. A knjiga je hororac.
Ali znate što ću reći? Dajte mi opet ovako dobar hororac, i dajte mi ga što prije, jer totalna je nebuloza tvrditi da ne volite neki žanr – očito je da samo kao ja još niste nabasali na knjigu iz tog žanra koja bi vas oduševila.
Zato, ne da ću preporučiti Teddyja, nego ću vikati iz petnih žila – MORATE PROČITATI OVU KNJIGU, MORATE! Vi sa slabijim živcima pripremite čaj od matičnjaka i/ili kamilice, vi sa slabijim srcem držite svoje lijekove pri ruci, vi koji ste adrenalinski ovisnici guštajte na najjače, a vi koji ste ljubitelji žanra pišite mi u komenatre naslove koji su jednako fantastični kao ovaj. 

 

Izvor: Ovisna o čitanju