RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju
Naravno da sam morala odmah uzeti ovu knjigu u ruke, morala sam! Hajde, nećete se valjda čuditi a znate moju opsjednutost vojvodama i grofovima? Uopće nemam grižnju savjesti… dobro, ipak imam malu grižnju savjesti jer smatram da ova knjiga zaslužuje bolju fotku od ove koju sam uspjela napraviti danas na poslu, ali jednostavno nisam mogla čekati da još odradimo i fotkanje, pa da ju tek onda čitam. Plus, danas imam 2 pauze na poslu, a kako ih bolje provesti nego s ovakvim štivom? Zato mi popustite malo danas i imajte razumijevanja, ipak je to Julia Quinn. 
Gledala sam malo reakcije na netu na ovaj serijal i vidjela da su pomalo mlačne, pa nisam znala što da očekujem, a valjda je i normalno da smo nepovjerljivi kad god krene nešto novo, jer već smo bili oduševljeni onim prijašnjim, pa se bojimo da možda neće biti jednako tako odlično ili da neće ispuniti naša očekivanja.
No ja ću reći odmah ovo – ja mislim da je Mozaik knjiga zločesta, jer taman kad skupimo jedan savršeni serijal i odahnemo zadovoljno jer smo ga skupili i on sada ponosno krasi naše police, oni izbace – pa, ovo! I eto mene – ne znam za vas, no ja sam opet u mukama, jer ću sada željno očekivati svaki idući nastavak s obzirom da sam totalno očarana likovima koje sam upoznala u ovom prvom dijelu, a to da sam se totalno zatreskala u Marcusa ne moram ni napominjati, to se nekako valjda podrazumijeva, ne? Donekle shvaćam one koji su mlako dočekali ovaj serijal jer ovdje imamo pomalo neobičnu situaciju. Ovdje je muškarac taj koji ugane nogu, ima posjekotinu koja se inficira, nemoćan je, u krevetu itd. Obično čitamo o ponosim, snažnim, plećatim i borbeno nastrojenim muškarcima, no ovdje me zapravo oduševila baš takva drugačija uloga glavnog lika. Onda, tu je i činjenica da se naših dvoje ljubavnika poznaje od ranog djetinjstva, to mi je nekako preslatko, to me onako nekako dodatno raznježilo, jer oni imaju tu nekakvu dublju povezanost od prije, koja im daje na prisnosti, intimi, bliskosti sada kada su odrasli. Uz to, Marcus mi je baš bio fenomenalan. Tajanstven, suzdržan, tih muškarac, za kojeg se ispostavi da je zapravo sramežljiv. Sramežljiv! Ne znam za vas, meni je i to bilo nekako preslatko. Iako potraje dosta stranica dok se među njima ne počnu razvijati osjećaji, ili bolje rečeno dok oni ne počnu prepoznavati kod sebe da nešto osjećaju jedno za drugo, a da je to više od bliskosti jer se poznaju od djetinjstva, meni se radnja baš kao takva jako, jako svidjela. Nekako sam ju baš brzo progutala, čak mi je bilo krivo kad sam došla do kraja, jer sam o njih dvoje itekako htjela čitati JOŠ… sve u svemu ja sam neizmjerno uživala u ovoj knjizi, baš je po mom guštu. I sad slijedi čekanje nastavaka… u tome neću uživati ni malo! 
Izvor: Ovisna o čitanju