RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju

Predivna. Dovoljna mi je ta jedna riječ za opisati ovu knjigu – predivna. Nisam već neko vrijeme čitala ovaj tip knjige, stoga me baš oduševila i baš mi je sjela, stvarno sam neizmjerno uživala u njoj. Unatoč tome što me Venecija kao grad nikada nije privlačila, ova me knjiga povela na jedno lijepo putovanje, i kroz vrijeme (što obožavam), ali i u ovaj grad na vodi, i bilo je stvarno fenomenalno iskustvo s ovom knjigom odmaknuti se malo od svoje svakodnevnice – jer ova knjiga to definitivno je, odličan, odličan odmak od svakodnevnice. Ako se želite opustiti, zabaviti uz nešto obiteljsko-ljubavno-povijesno, ovaj je roman definitivno za vas.
Već na samom početku vidim da će ovo biti pravo štivo za mene – naime u prilogu se radnja događa 1940. godine, u Veneciji, i Juliet je upravo vrbovana da postane špijunka za britansku vladu. Napeto? Bit će, vjerujte mi. Onda se vraćamo malo dalje u povijest i čitamo o njenom prvom posjetu Veneciji, kada je kao 18-godišnja djevojka doputovala tu sa svojom strogom tetkom, i doživjela sudbonosni susret s Leom, mladićem koji se prema njoj ophodio kavalirski i u skladu s normama ponašanja tog vremena (ako izuzmemo činjenicu da ju je na prvi spoj odveo oko ponoći, a ona se zbog toga morala spuštati niz prozor), no njena tetka se izričito usprotivila upoznavanju s njim o odvukla ju dalje na putovanje. No to naravno neće biti jedini susret Juliet i Lea, jer će se ona vratiti u Veneciju kao mlada učiteljica umjetnosti sa svojom kolegicom iz škole u kojoj predaje, i djevojkama koje podučava slikarstvu. Njena nada i želja da će ponovo vidjeti mladića koji je na nju ostavio tako dubok dojam će se ostvariti… i idemo sada malo u 2001. godinu. Juliet je starica, i prije nego umre ostavlja svoje skice koje je napravila u Veneciji Caroline, unuci svoje sestre. Caroline je nedavno ostavio muž (zaljubio se u američku pjevačicu kojoj je dizajnirao odjeću za nastupe), preselio se u New York, i uzeo k sebi tijekom ljeta njihovog sina, a netom prije povratka kući, u New Yorku se dogodio teroristički napad i srušeni su blizanci. Muž joj se izgovara da mali ima traume od letenja, te da je bolje da ostane neko vrijeme sa svojom novom obitelji, jer žena s kojom sada već živi ima kćer iz prvog braka, i malenom je tu dobro, ima pomajku, sestru, oca. Caroline je očajna, jer ostala je bez svega – supruga, djeteta, novaca, a sad i bez Juliet koju je neizmjerno voljela i u tom očaju i tuzi prihvaća bakin savjet – odlazi u Veneciju, jer su obje uvjerene da je to bila posljenja želja njihove voljene Juliet. Ne znaju zašto, niti kakva je važnost skica koje je Juliet ostavila u nasljedstvo baš Caroline, uz nekakva tri ključa, no Caroline više nema što izgubiti, pa prihvaća ideju da ode na ‘odmor’ od svog života, na taj put na kojem bi trebala saznati više o Juliet i periodu njenog života o kojem nikome nikad prije nije pričala – ratnom periodu koji je očito provela u Veneciji.
Zanimljiva priča, zar ne? Neopisivo, barem meni. Oduvijek su me fascinirale te priče iz II.sv.rata, pogotovo ako su glavne junakinje priča žene – pa ako ste kao i ja ljubitelji ovakvih pomalo dramatičnih i povijesnih priča, koje u sebe imaju utkanu i romansu i razotkrivanje obiteljskih tajni – definitivno uzmite ovu knjigu u ruke, neće vas razočarati! 

 

Izvor: Ovisna o čitanju