RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju

Ovo je knjiga za koju sam sigurna da nikada neću zaboraviti, i ovo je priča koja će mi se motati po glavi sigurno još jako dugo, a dojmovi su mi takvi, da ih evo još uvijek procesuiram….
Radnja počinje u Kyotu, 1948. godine, kada Noriko s majkom doputuje pred bakinu i djedinu kuću, odnosno točinije vilu, jer baka i djed su joj plemstvo, viša klasa. Majka ju upućuje da uvijek bude poslušna i dobra, a mala Nori ostane šokirana i zaprepaštena kada njena majka ode, no kao i svako dijete nada se da će se majka brzo vratiti, no to se ne dogodi. Već je dramatično, ne? I već sam uvučena u priču koja mi kida dušu, jer Nori jednostavno morate obožavati od prvog do zadnjeg slova one fenomenalne knjige. Isprve ne shvaćamo zašto njena baka nije oduševljena njome, i zašto nije sretna što je unuka s njima, no sjetite se vremena radnje – to je turbulentno doba za Japan, i još se osjećaju posljedice II.sv. rata, a onda saznajemo da je Nori kćer japanske plemkinje, i ni mnje ni više afromaeričkog vojnika. U to se doba čak i u Americi na takve veze gledalo s prezirom, a u Japanu, poslije rata, Nori je ni kriva ni dužna osuđena na život kao robinja na tavanu svojih bake i djeda, jer je kopile, produkt izvanbračne veze njene majke, s neprijateljem i zapravo ima sreće što je uopće živa, iako ona to sama ne svaća kao djevojčica. Ne shvaća zašto ju baka tuče, ne pušta nikuda van, tjera ju da se kupa u kupkama koje ostavljaju rane nalik opekotinama na njenoj koži, s ciljem da ju izblijedi barem malo, ne shvaća zašto ju tjeraju da ravna svoju kovrčavu kosu – ali sve to prihvaća, i ne žali se previše, samo životari tako, trpeći ono za što ne zna da je teško zlostavljanje. A onda se jedan dan u njenom mizernom životu pojavi sunce – baka joj otkrije da ima starijeg brata, i da će on doći živjeti s njima, jer mu je otac umro. Akira je jedini nasljednik njihovog prezimena, bogatstva i časti, jedini ponos njihove obitelji, i kad sam došla do ovog dijela već sam strahovala da će se on ponašati kao razmaženi i uobraženi plemić, ali on je zapravo prvi i jedini koji je Nori pokazao što je pažnja, prihvaćanje, ljubav. Nori je od prvog trenutka opčinjena njime, njegovom glazbom, mudrošću, inteligencijom, a počinje ga obožavati kad se on zauzme za nju i baka joj na njegov nagovor dozvoli da se kreće unutar kuće, pa tako može provoditi vrijeme sada u kuhinji, ili slušajući njega kako svira violinu, umjesto da čami sama na tavanu, zakopana u knjige, čekajući da joj sluškinja donese obrok, i čekajući da ju baka dođe istući. No, kada baka shvati da su se Nori i Akira previše zbližili, ona ju proda u bijelo roblje. Opet, uplašila sam se da ću sada čitati još gora zlostavljanja ove divne i pametne djevojčice, no ona je donekle imala sreće, premlada je bila i tamo je provodila vrijem učeći ceremoniju čaja, aranžiranja cvijeća, umijeće razgovaranja s muškarcima, svjesna kakva ju budućnost čeka – ali kada je osvanuo dan njene prodaje, dan kada je trebala pripasti jednom od muškaraca koji kupuju ovdje djevojke, odlučila je okončati svoj život, jer više nije vidjela razloga da živi…no, bit će spašena, i njena priča ne završava ovdje, ali ja ću stati s opisivanjem radnje baš tu, jer priča se tu tek zapetljava, i postaje još napetija i zanimljivija.
Divna priča, predivna, ali na trenutke teška za čitanje, meni jako emotivna, naravno da me natjerala na plač, naravno da sam ju čitala stegnutog grla cijelo vrijeme, naravno da me duboko potresla. Ali me istovremeno i oduševila, na mnogo načina. Napisana je iz različitih perspektiva, čitamo malo Norinu perspektivu, malo sluškinju koja se brine o njoj, pa se javi Akira, vraćamo se Nori itd. – to me je baš oduševilo, i dalo ovoj priči više dimenzija, jer ja osobno baš volim ovakav način pisanja.
Životopisni i neobični likovi, povijesni kontekst, dramatična priča, nevjerojatne poruke koje sadrži u sebi – ova knjiga ima sve, baš sve što meni treba da se pogubim u njoj, i da ostanem pod dojmom te knjige dugo nakon završetka čitanja. Ne nalazim riječi kojima bih vam opisala koliko je divna, unatoč svojoj dramatičnosti, no vjerujte mi na riječ da je ovo jedna od knjiga koje bi svi trebali pročitati! 

 

Izvor: Ovisna o čitanju