RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju

Malo upozorenje odmah na početku: ako ste osjetljivi na tematiku mučenja i zatočavanja djece, preskočite ovu recenziju, i ovu knjigu. Ali ako imate dobar želudac (očito je moj u boljem stanju nego što sam mislila), i dobro podnosite ovakve teme, nastavite dalje.
Uopće ne znam odakle da krenem pri pisanju recenzije za ovu knjigu, sinoć sam ju završila i još sam pod dojmom. Ne nalazim riječi kojima bih ju predstavila, jer mozak mi je i totalnom rasulu nakon nje, no to sam i očekivala kad sam ju počela čitati. Uz to sve, radnja je toliko zapetljana, da ne znam odakle da krenem opisivati ju, a da vam ju je spojlam previše, jer vidjet ćete na kraju – iako sadrži po meni te nekakve teške scene, knjigu ću definitivno preporučiti, pogotovo ljubiteljima žanra, jer je majstorski napisana. Kontradiktorno znam, ali tako je – knjigu nisam mogla ostaviti jednom kad sam ju počela, radnja me totalno obuzela i dok sam čitala postala sam nesvjesna svega oko sebe, pa su me ukućani sinoć nekoliko puta pitali što je s večerom, a onda su vidjeli da od mene nikakve koristi jer sam samo nešto mumljala i mahnito okretala stranice ovog trilera, sve dok nisu dreknuli – halo? bi li nam se pridružila barem za stolom? ma kakva večera, ljudi moji, moram saznati kako će se ovo čudo raspetljati! smijeh, jer takva sam ja kad me knjiga obuzme, makar evo bila i tematike koju ne volim i koje se inače klonim.
Minimalno o radnji: naizgled mirno susjedstvo u predgrađu, svi se međusobno poznaju i jedni drugima pomažu npr. pričuvati djecu u hitnim slučajevima, povremeno večeraju zajedno, organiziraju kvartovske zabave itd. Prvo nestane jedna mlada žena koja je nedavno rodila, pri večernjem odlasku na trčanje koji je zapravo izgovor za sastanak sa svojim ljubavnikom. Nakon nje čitamo o dvoje djece koja su zatočena u podrum, bez danjeg svjetla, provode vrijeme u mrklom mraku, čekajući da se njihovi tamničari, muškarac i žena, smiluju dati im hranu i vodu u posudici za pse. Delilah i Gus – pojma nemaju koliko su vremena tu, zaboravili su koliko godina imaju, ne znaju kako da mjere vrijeme kad su stalno u mraku, znaju samo oboje da su oteti kao djeca, i da je o onda prošlo jako, jako, jako dugo vremena. Eh sad, knjiga je napisana tako da čitamo različite perspektive u svakom poglavlju, a vraćamo se i 11 godina u prošlost, jer eto, Delilah je nestala prije 11 godina, kada je imala samo 6, dakle, sada je 17-godišnja djevojka, koja će jedan dan odlučiti da joj je dosta zatočeništva, da mora spasiti sebe i Gusa jer on je prestao jesti i kopni pa se boji da će umrijeti, i samo jedan dan s obrokom zadrži žlicu, koju uspije naoštriti dovoljno da izbode muškarca i pobjegne, no spasi se na žalost sama…
Iako čitamo detaljno svemu što je prethodilo njenom nestanku prije 11 godina, i iako su svi likovi na neki način sumnjivi, raspetljavanje radnje me totalno ospunulo – uopće nisam TO očekivala. To što je bilo na kraju, to što je autorica ponudila kao objašnjenje sve te gungule i cirkusa, meni ne bi palo na pamet nikada. Je li bilo uvjerljivo – meni čak i nije. Malo mi je bilo svega previše na kraju, jer sam očekivala nekakvo jednostavnije rješenje, a dobila sam novu zapetljanciju. Je li se sve razjasnilo – e to je. Je li zaavršilo sretno – a čujte, djevojka se nakon 11 godina zatočeništva našla u stvarnom svijetu, pa je bilo vrlo mučno čitati kako mora nositi zatamnjene naočale jer joj oči nisu navikle na svjetlost, kako po noći odlazi spavati u podrum jer nije navikla na krevet, kako jede jer misli da mora jesti a mučno joj je od hrane…ma svega ima, šta da vam kažem. Najgore od svega – ova se knjiga dotiče toliko toga, da bih o njoj mogla pisati do preksutra: brak, nevjera, laži, trudnoće, porodi, nesavjesno liječenje, traume, poremećaji osobnosti – znači stvarno tu ima svega, baš svega. Kažem, meni je ipak bilo malo previše toga u jednoj knjizi, i iskreno, neke su mi stvari bile već viđene, što na filmovima s ovom tematikom, što u knjigama sličnog ili istog žanra, i to mi je malo smetalo pri čitanju. No eto, ipak ju nisam ispuštala iz ruku, cijelo vrijeme, sve dok nisam došla do kraja jer zaista je napeta i zanimljiva, onako baš-baš. Ne možeš ju odložiti, sve i da hoćeš jer užasno te zanima što ide dalje, kakav će se detalj pojaviti u ovom poglavlju, što ću saznati u idućem vraćanju u prošlost itd. Jednostavno, priča obuzima, u potpunosti.
Dakle, od mene sve preporuke, ako želite zaboraviti na sve oko sebe i uroniti u jedan vrhunski psihološki triler!

 

Izvor: Ovisna o čitanju