RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju

Ne znam jesam li ikada ovo izrekla javno ali evo – ja ne volim putovati. Ne volim putovanja, u smislu pakiranja, organizacije, letova, vlakova, čegagod itd. Ali OBOŽAVAM upoznavati nove ljude, kulture, mjesta, gradove, zemlje, običaje. Kontradiktorno, znam. Kad budu osmislili način da se teleportiram na bilo koju točku kugle zemaljske, vjerujte mi više nećete čuti ništa o meni, jer provesti ću svaku minutu svog života negdje drugdje. No, dok se to čudo ne desi, meni preostaje da putujem putem knjiga, i ja to rado činim. Pa sam tako sinoć malo bila u Rajasthanu. Moram priznati da mi je taj dio svijeta manje poznat, a za ovu zemlju sam samo onako ovlaš čula, tako da je zaroniti u ovu knjigu za mene bio pravi gušt. To nije knjiga koja se čita u jednom dahu, nema napetu radnju u smislu ne dišem dok ju čitam i moram ju završiti isto veče, jer ako to ne napravim neću moći spavati dok ne saznam kraj – ne, ovo je knjiga u kojoj se gušta natenane, polako, malo uz kavicu, pa malo uz čašu vina nakon večere, pa kasno u noć uz ušećerene bademe…Onako, baš je za gušt i merak, iskreno. Prebogata je drugačijim likovima, osebujnom kulturom, prezanimljivim nazivima jela (a valjda već do sada svi znate da sam ja gurman, te da sam sve što je bilo nepoznato jednostavno morala ići guglati, i sejvati si recepte!), a uz sve to, u ovoj knjizi putujete i u drugo vrijeme – jer godina radnje je 1969. , dakle ne idete samo u nepoznatu zemlju, nego i u njenu prošlost. Nisam čitala prvi dio – Žena koja je slikala kanom – pa sam se malo pribojavala da će mi to nedostajati pri čitanju ove knjige, no nije ni malo. Autorica me upoznala s likovima priče odmah na početku, lijepo objašnjavajući njihovu povezanost, a u romanu se tu i tamo vraćala na tu prvu priču, objašnjavajući neke detalje koji su biti za ovu, tako da je čitanje išlo bez upitnika iznad glave.
Prekrasna je to priča, stvarno me oduševila, i ima ono što obožavam kod suvremenih romana – ispreplitanje poglavlja, svako napisano iz perspektive drugog lika, tako da tijekom čitanja možemo čuti više ‘glasova’, sagledati sliku iz više kuteva, vidjeti mišljenja više strana, a svaki je taj lik poseban na svoj način, i ja se zaljubljujem u svaki, odmah na početku. Knjiga me zaista transportirala u neki drugi svijet, u novu kulturu, drugačije ljude i običaje, i zaista bih ju preporučila, ako ste zeznuti kao ja što se tiče putovanja. Malo je dramatična, ali prožeta ljubavlju, a iznenadila me i s nekoliko napetih obrata, a posebno oduševila što veliča snagu žena, i što nosi poruku da žene zaista mogu sve, ako to žele, ili ako ih okolnosti primoraju na to – nositi se s gubitkom supruga s dvoje male djece, biti ljubavnice onda kada žele biti supruge, snaći se i najvećoj nevolji i bijedi i nastaviti dalje, pregrmjeti sve šokove i biti snažne za druge oko sebe, gledati opasnosti u oči i istovremeno drhtati od straha ali i prkositi istom, i uvijek, baš uvijek, boriti se svim srcem i dušom za one koje vole.
Sve preporuke od mene, zaista! 

 

Izvor: Ovisna o čitanju