Jako težak roman. Ne u smislu teško se čita, ne – nego obavi se izuzetno teškim temama, postavlja pitanja na koja je nemoguće pronaći ispravan odgovor, dovodi čitatelja u dilemu, izaziva mnoštvo emocija, i na kraju, kad ga pročitate ne možete prestati razmišljati o njemu danima; to mislim kad kažem težak.
Dva glavna protagonista su dva bivša zatvorenika – totalno različita, prvo po boji kože, a onda po svemu ostalome. Na žalost, boja kože je jedna od tema kojima se ovaj roman bavi, jer unatoč činjenici da smo u 21. stoljeću, očito je da književnost i dalje ima potrebu ukazivati na rasne probleme koji se i dalje događaju u Americi. Ova dvojica likova u zrelim godinama su naizgled nespojiva, no obojica su imali sinove koji su bili gej, u vezi koja je rezultirala i brakom i djetetom, a onda su ubijeni – spaja ih dakle gubitak sinova kojima su bili sve samo ne dobri očevi, počevši od zatvora, pa onda do homofobije koja ih je udaljila.
I sada ta dva oca čekaju da policija riješi slučaj dvostrukog ubojstva. No čini se da policija nema previše motivacije saznati tko je ubio jednog gej novinara i jednog gej kuhara, s tim da je jedan od njih bio crnac. Kako vrijeme odmiče, ova dva oca su sve očajniji i frustriraniji, a razdire ih i krivnja što sa svojim sinovima nisu imali bolji odnos – prekasno je da išta učine po tom pitanju, no pitaju se što mogu za njih učiniti sada kada su ostali bez njih.
Trebaju li uzeti pravdu u svoje ruke? Ima li itko pravo na to? I što uopće znači pravda ja jugu Amerike, gdje je rasna podijeljenost i homofobija te vjerska zaluđenost i dalje toliko snažna da postoje grupe mladih ali i starijih ljudi, da ne kažem hejtera, koji su spremni ići jako daleko zbog svojih uvjerenja. A ova dvojica staraca više ne znaju u što da vjeruju.
Jedan se silno trudio nakon zatvora biti uzoran građanin i držati svoju tešku narav pod kontrolom, čak ima i svoju firmu za uređenje vrtova, suprugu i skrbništvo nad unukom (crnac), dok je ovaj drugi (bijelac) nekako prepušten sudbini alkoholičara i živi u prikolici čiji najam čak ni ne plaća, a jedini posjetitelj mu je bivša supruga koja se isto tek nakon smrti sina sjetila da je možda mogla biti bolja majka (da je, možda joj sin ne bi bio gej?).
Sve u svemu – drama, drama, drama.
Knjiga se jako brzo čita jer čitatelja vrlo vješto uvlači u radnju, navodi ga da propituje sve što je do sada znao o suvremenoj Americi (neke su države očito i dalje zaostale u 19. stoljeću), te da preispituje svoje vlastite stavove – jer tko uistinu zna što je u stanju učiniti kada se suoči s gubitkom vlastitog djeteta?
Toplo preporučujem, roman je baš genijalan, ja sam njime iskreno oduševljena!
Izvor: Ovisna o čitanju