RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju

Žene su čudo ovog svijeta. Čudo, kažem vam ja. Kada je Bog stvorio ženu, nije bio ni svjestan kakvo je savršenstvo proizašlo iz njegove mašte. Na žalost, malo tko ovo shvaća, a da tragedija bude veća, upravo smo mi žene te, koje ne shvaćamo svoju vrijednost. No, to i nije tako začuđujuće, jer to što žene trpe, od Eve do svake od nas dan danas, ponekad ne razumijemo ni mi same.
No ova autorica je u svojoj priči o ženskoj snazi, hrabrosti, izdržljivosti i snalažljivosti htjela po mom mišljenju ukazati baš na to – mi to možemo. Štogod ovaj svijet bacio pred naše noge, kakav god izazov stavio pred nas, kakvu god kušnju ili muku nam namijenio, mi to možemo, i hoćemo savladati, samo nas gledajte.
Mathinna, Aboriđinka koju je jedna engleski par uzeo kao svog kućnog ljubimca dok je još bila dijete, pa ju i tretirao tako, sve dok im nije dosadila, pa su ju poslali u sirotište; Evangeline, mlada naivna kćerka vikara koja je nakon smrti oca bila primorana postati guvernanta, koja je ostala trudna sa sinom svoje poslodavke, i optužena za krađu obiteljskog nakita; Hazel, koja je praktički bila još djevojčica kada se našla na brodu koji prevozi osuđenice iz Engleske u Australiju, jer tamo nema dovoljno žena; Ruby, beba rođena na tom istom brodu, oduzeta ženama koje su skrbile za nju otkako se rodila…Svaka od njih slomljena nedaćom koja ju je zadesila, u tom jednom trenutku sama samcata na ovom svijetu, na dnu dna, svaka od njih tako snažna duhom, spremna činiti štogod treba da preživi, ne odustajući od sebe ni u jednom trenutku.
Neću vas lagati, ova je knjiga na trenutke bila jako teška za čitanje, no ipak sam ju pročitala u jednom dahu. Jednostavno ju nisam mogla ispustiti iz ruku, jer ovo je naša povijest, ovo je još jedan podsjetnik na sve nepravde koje su žene kroz povijest morale istrpiti, jer otkako je Bog na svijet donio Evu, tu je i Adam, muškarac.
Možemo se mi šaliti i nazivati same sebe nježnijim spolom, ali recite mi koji muškarac bi znao voljeti ovako kako mi volimo? Koji muškarac bi bio spreman žrtvovati sve ono što bi jedna žena žrtvovala za svoju djecu ili za svoju obitelj, ili za tog istog muškarca? Koji bi muškarac mogao podnijeti toliko razočarenja u svom životu, i nakon svih tih razočarenja i dalje hodati uspravno, uzdignute glave, ponosno? Koji bi muškarac stavio ženu ispred svega ostaloga, i priznao ovo – žene su nešto najsavršenije ikad?
Stara latinska izreka kaže da je povijest učiteljica života. Pa, iskreno se nadam da ćemo konačno naučiti neke lekcije, jer rekla bih da se ta ista povijest ponavlja non-stop, samo na druge načine. Kako? Evo nas u 21.stoljeću, a o našim tijelima i dalje odlučuju i raspravljaju muškarci. Većina nas na poslu nikada neće imati isti tretman, ili istu plaću kao naši muški kolege. Postoji li žena koja nije bar jednom u svom životu bila šikanirana, verbalno zlostavljana, na okrutne načine iskorištena ili duboko povrijeđena od nekog muškarca?
Znam, muškarcima bi život bio puno lakši kada bi mi prihvatile ulogu koja nam je namijenjena – rađanje djece, održavanje kuće – i kada bi to činile u tišini.
No Mathinna, Evangeline, Hazel su rekla – neće moći. Stavite nam okove, ovakve ili onakve, bacite nas u najgore moguće životne uvjete, osudite nas na neljudske patnje, ali naš duh nećete slomiti.
Jer mi smo žene, i jače smo od vas muškaraca. Samo se pomirite s tim, naučite tu lekciju već jednom, i svijet će biti ljepše mjesto za sve nas.
Pročitajte knjigu, fenomenalna je, i izvucite iz nje snagu da se ustanete iz kreveta i kad ste najumornije, da nabacite osmijeh i kada vam se plače, da se šalite i kada vam ste najtužnije, a onda tu istu knjigu proslijedite drugoj ženi.
Ili nekom muškarcu, možda se nađe jedan koji će reći – hej, stvarnom bih mogao biti bolji prema ženama u svom životu, jer one to zaslužuju!

 

Izvor: Ovisna o čitanju