RECENZIJA Sanja Margeta, Čitajmo
Nakon što su slikovnice Ured za izgubljene stvari, Zašto ne volim proljeće i Moj tata Zeko već zauzele svoje mjesto u našim glavama, srcima i na policama, dolazi nam još jedna odlična, lijepa, zabavna, i poučna knjiga ovog vrijednog i uspješnog dvojca.
Mene je pridobila svojom šarmantnom obradom teme kojoj svjedočim gotovo svaki dan, a radi se o tome koliko djeca znaju biti uporna, tvrdoglava i izrazito vješta u pregovaranju i razvijanju strategija kada nešto jako žele i koliko su često naši argumenti nevažeći u odnosu na njihove.
Uglavnom, Fran želi imati psa, jer kao što legenda kaže “svi prijatelji ga već imaju, osim njega.” Koliko je on uporan u svojim traženjima, toliko su mama i tata u otporu jer znaju da je pas u stanu velika obaveza koja će nakon prvih dana oduševljenja postati njihova obaveza. Fran se borio dokazivanjima da to neće biti tako, a roditelji su se borili otporom. Fran je bio ustrajan u svojoj namjeri. Mislio je i smislio pakleno dobar plan. Priznat ćete, plan u trajanju od 6 mjeseci nije šala. Nije šala ni za odrasle a kamoli za dijete.
Plan se sastojao u sljedećem: Fran je odlučio svaki dan u šetnju, ujutro i navečer izvoditi plišanog psa i to 6 mjeseci. Roditelji su trebali kupiti prigodnog plišanca za taj posao i pripadajuću mu uzicu. Ako Franu pođe za rukom taj plan, roditelji su nakon toga trebali nabaviti pravoga psa.
Sve je dalje lijepa priča o ustrajnosti i upornosti. Fran je u svim vremenskim uvjetima i po žegi u kolovozu i po kišama u rujnu vodio svog velikog čupavog crnog plišanog psa u šetnje, upoznao je različite ljude, sprijateljio se s mnogima i naučio da osim šetnji pas treba i druge oblike njege i brige. Naravno da je uspio. Ni trenutka nisam sumnjala, ni u njega ni u jedno drugo dijete koje znam.
Roditelji su i prije isteka roka od 6 mjeseci, otišli s Franom u azil za pse i odlučili kući dovesti Medu. Bio je to ujedno i rođendanski poklon za Frana. Moram priznati da ga je ne samo zaslužio, nego i zaradio. Ne moram ni govoriti koliko su ga zavoljeli i da je postao ravnopravan član obitelji.
Izdvojit ću par najvažnijih misli:
- svaki problem ima rješenje – Fran će to svima izvrsno objasniti
- djeca znaju razviti strategiju i ozbiljno pregovarati
- ustrajnost i upornost uvijek dovode do rezultata
- ljubimci se ne trebaju kupiti, u azilu ćete ih pronaći
Ilustracije su velike, dinamične, vedre i vrlo upečatljive. Filmične su. Teku kao scene iz filma i mislim da bi slikovnice ovih autora mogle imati predivna uprizorenja. Oduševljena sam ovim odličnim spojem teksta i prizora. Film se odmotava u glavi i članovi obitelj žive i igraju svoje izvrsne uloge. Želim istaknuti i ilustracije na predlistu koje potpisuju Sunčica i Rok Jovanovac. Uvod bez konkurencije.
Font je razigran i poigrava se veličinom slova i teče od crne do bijele boje.
Slikovnica je primjerena čitačima početnicima i izvrsna je za obiteljska čitanja i razgovore. Teme će vam se otvoriti i same, ovisno o željama vaše djece, a znam da ih ima puno.
Predlažem da slikovnicu najprije pročitate sami, i da razmislite jeste li se spremni upustiti u sličan plan, a ono što svakako ovdje naglašavam, a ova priča može biti početak: naučiti dijete da rješava probleme. Skloni smo kao roditelji, poput dronova kružiti nad djecom uklanjajući prepreke, poteškoće i probleme pred njima, a naš je posao zapravo da ih naučimo kako će sami rješavati probleme na putu. Fran pokazuje put i korake:
- Što želim
- Kako do toga doći
- Plan i koraci
- Ustrajnost i odgovornost
- Rezultat
Ostavljam veliku preporuku, od srca 
Izvor: Čitajmo