RECENZIJA Sanja Margeta, Čitajmo
Nakon što su slikovnice Ured za izgubljene stvari i Zašto ne volim proljeće već zauzele svoje mjesto u našim glavama, srcima i na policama, dolazi nam još jedna lijepa knjiga ovog vrijednog i uspješnog dvojca.
Moj tata Zeko simpatična je, zabavna i poučna slikovnica. Mene je pridobila svojom šarmantnom duhovitošću kojom govori o ne baš šaljivoj realnosti kao što je nezaposlenost jednog roditelja. Trajno me je osvojila zbog načina na koji je umotala važne pouke o ustrajnosti, nadi, davanju, velikodušnosti i prijateljstvu. I konačno, oduševila me je načinom na koji govori o odnosu oca i djeteta počevši od posvete na nacrtu za zmaja pa do samog kraja slikovnice gdje zmaj leti nošen dobrim vjetrom dobrih očevih primjera za dobar i sretan život. Taj zmaj pun je simbolike i priča paralelnu priču bez ijedne riječi. Genijalno. Baš po onoj, a ne znam čija je: „Otac nije niti sidro koje nas zadržava, niti jedro da nas negdje odvede, otac je zvijezda vodilja čija nam ljubav pokazuje pute.“
“Moj tata je nezaposlen.
To me, moram priznati, malo čudi jer je on profesor hrvatskog jezika, a ja znam jako mnogo ljudi koji ne razlikuju č i ć, ije i je, a o pisanju malih i velikih slova da i ne govorim.”
Svaki dan je u potrazi za poslom, obilazi urede za nezaposlene i smišlja što bi mogao raditi i kako zaraditi. Do sada je već radio u praonici, raznosio pizzu, bio portir, statist u filmu i u TV serijama, čak se pretvarao u Djeda Božićnjaka za Božić u jednom trgovačkom centru. Toliko je bio dobar da su ga pozvali da i za Uskrs bude Zeko. I bio je. Odsjedio je jedan dan među šarenim jajima, a prije povratka kući vidio je da imaju i zečje kostime za djecu. Sve je bilo jasno. Sutradan je s njim krenuo i njegov sin. Isprva je bilo zabavno i zanimljivo, a onda je postalo naporno. Kako je rasla gužva u trgovačkom centru, tako su nevolje postajale sve veće. Postalo je nepodnošljivo. Ispod kostima je bilo vruće, nije se moglo disati, zečje uši su padale preko očiju, šape su bile velike, a posjetitelji nepažljivi, čak i grubi. Jedva je čekao da sve završi i da krenu kući.
Međutim, iznenada je došla i ponuda da Zeko dođe u jednu kućnu posjetu. Dječaku je bilo dosta svega i nikako to nije želio, ali tata je pristao. Sutradan su obukli svoje kostime i otišli. Kako su donijeli radost u jednu obitelj i kako je nastalo lijepo i dragocjeno prijateljstvo pročitajte u ovoj posebnoj i lijepoj slikovnici. Kako je dječak stekao prijatelja i kako je tata našao posao, otkrit ćete na samom kraju priče.
Izdvojit ću par najvažnijih misli:
- prilike dolaze kada se najmanje nadaš
- iako si umoran, nemoj odustati. Odmori i pokušaj opet.
- budi velikodušan i čini dobro kada god možeš
- budi vrijedan i ustrajan i uspjeh će doći
- oko tebe su prijatelji, osvrni se
Ilustracije su velike i dinamične. Rekla bih da su filmične. Teku kao scene iz filma i zapravo mislim da bi ova priča mogla imati predivno uprizorenje. Oduševljena sam ovim odličnim spojem teksta i prizora. Film se odmotava u glavi i tata i sin žive i igraju svoje izvrsne uloge.
Font je razigran i poigrava se veličinom slova i teče od crne do bijele boje.
Slikovnica je primjerena čitačima početnicima i izvrsna je za obiteljska čitanja i razgovore o svim temama o kojima ova slikovnica progovara. A ima ih puno, kao što sam na početku teksta izdvojila: ustrajnost, nada, vedrina, borba, davanje, jednakost, različitost, tolerancija, velikodušnost i prijateljstvo.
Izvor: Čitajmo