RECENZIJA Romana Ban, Djeco laku noć
Ako vam se sviđaju poetične i prekrasno ilustrirane slikovnice poput “Cijeli svijet se grli” i “Sve što ćemo sagraditi”, zasigurno vas ni “Duga poslije kiše” neće razočarati!
Davida Litchfielda već smo upoznali kao autora i ilustratora prekrasnih slikovnica koje svima preporučujemo: “Medo i klavir”, “Pas i violina”, “Djedov tajni div”, “Svjetlo na Pamučnoj stijeni” i “Medo, klavir i koncert malene medvjedice”.
Slikovnicu o kojoj danas pišem on je “samo” ilustrirao, dok je za tekst u stihovima zaslužna Smriti Halls. Nisam upoznata s originalom, no prepjev mi se iznimno sviđa, tako da pohvale dobiva i Boris Nazansky. ?
Slikovnica koja potiče na razgovor
“Duga poslije kiše” jedna je od onih slikovnica koje se ne mogu, da tako kažem, samo pročitati. Gotovo je nemoguće proći bez razgovora o pročitanom i viđenom! ?
Takav pristup preporučujem pri čitanju bilo koje slikovnice, no dok je kod nekih zaista dovoljno i moguće priču pročitati i djetetu dati pusu za laku noć, kod ove to nije slučaj. ?
“Dođu tako dani crnji od noći. Brige se roje.
Zmajeve pogledaj u oči. Pobjede se broje.”
Izvor: Djeco laku noć