RECENZIJA Renata Grčić, Čitateljica

U posljednje vrijeme broj knjiga od kojih sam odustala nakon dvadesetak stranica otprilike je jednak broju pročitanih knjiga. Nisam odustala od njih zauvijek, samo trenutno nisu imale ono nešto zbog čega bi ih željela ne ispustiti iz ruku. Kad sam uzela Plač nisam imala velika očekivanja jer budimo realni još samo jedan triler u moru trilera, ali već na prvoj stranici se dogodio klik i odmah sam našla x faktor zbog kojega sam knjigu pročitala uz jednu popodnevnu kavu.

Već na prvim stranicama uvučeni smo u događaj koji nam je svima nezamisliv i od kojega velika većina ljudi zazire. Što kao promatrači, ili kao sudionici istog. Na deset tisuća metara visine jedna je majka zatvorena u limenci bez izlaza s vrištećom bebom starom samo devet tjedana. Ne znaš kome je gore. Njoj koja ne može umiriti bebu ili ljudima oko nje koji su krenuli na svoja putovanja, na odmore, na poslovne sastanke, a sad ih ometa vrištanje, neumorni plač male bebe.

Brzi smo na okidaču pa naravno prijezirno gledamo na majku koja ne može umiriti svoje dijete, ta kakva je ona majka. Poneka osoba tek ju sažalno gleda, ali se ne usuđuje poremetiti ritam koji majka i dijete imaju iako bi rado pomogli, a treća strana stavi čepiće u uši i ništa joj neće taj dan pokvarit’.

Kad napokon nakon dva leta obitelj, da obitelj, jer dijete ima i oca, aha ovo nije bilo za očekivati, jer nitko se ne pita zašto otac ne umiri dijete nego su svi prsti i prijeteće sažalni pogledi upereni u majku, sleti na odredište, nakon postepenog kuhanja dolazimo do točke vrenja u vreloj Australiji. Dijete nestaje. I bum, evo eksplozije. Kako? Zašto? Što se dogodilo?

Fitzgerald će nam dekonstrukcijom obitelji, obiteljskih odnosa pokazati i prokazati pojedince i povesti nas na put propitkivanja.

Ja sam od prve stranice bila doslovno uvučena u priču i Plač je bio baš ono što mi je trebalo. Povlačenje paralela sa stvarnim događajima je neminovno, zato što živimo u vremenima kakvim živimo, i nestanak djeteta je svako malo tema crne kronike. Ali ono pravo propitkivanje dogodilo se na samom početku kad se s ovom malom tročlanom obitelji nalazite u avionu, visoko na nebu i bez izlaza i pitate se kako bi vi reagirali.

Kad bi vam rekla da postoji ogromna sličnost u radnji s još jednom izvanrednom knjigom, doslovno bih vam stavila spoiler na srebrni pladanj, ali jednako kao i kad sam pročitala onu i sad ovu bila sam puna moralnih dilema. Tko je što zaslužio i zašto, pitanje je na koje odgovor ima Helen Fitzgerald i sjajno ga je upakirala u roman od skromnih tristotinjak stranica na čemu joj aplaudiram jer nema praznog hoda i svaka stranica vas vuče na daljnje čitanje.

Izvor: Čitateljica