RECENZIJA Renata Grčić, Čitateljica

Neke knjige nisu pisane da budu remek djela, ali sve svoje nedostatke nadoknađuju time što griju srce pri čitanju. Jedna od takvih je Otok kamelija. Bez obzira na to što već s prvim stranicama znate što očekivati, osjećaj pri uranjanju u nešto dobro poznato je opojan kao i kamelije iz naslova.

Sylvia je od onih ljudi koji ne znaju stati. Samo rad, rad, rad i još malo rada. I njezin suprug Holger je isto takav i najviše vremena oboje provode ne kod kuće nego u avionima i hotelima putujući od klijenta do klijenta, od novog posla, do još novijeg. Tako su stekli poprilično bogatstvo, ali i prividnu sreću.

Kad Sylvia naslijedi imanje u Bretanji, suprug koji se bavi nekretninama i financijama odluči joj skinuti taj problem s leđa tako što će se on pobrinuti za prodaju i podebljanje njihovog bankovnog računa.

No ne računa na to da će prvi put u životu Sylvia neplanirano doći do nekoliko slobodnih tjedana i da radišna kakva je, neće znati što sa sobom pa će se uputiti autom do Bretanje ne bi li vidjela imanje koje joj je ostavila davno otuđena teta.

A kad kroči na otok i slučajno zbog mijena plime i oseke ostane zatočena jednu noć na njemu, Sylvia će shvatiti mnogo toga o sebi, svome braku, životu i obitelji, pomrsivši tako neke tuđe planove…

Uporno tvrdim da postoji prava knjiga za pravo raspoloženje, iako je Otok kamelija klišej nad klišejima, ponekad nam treba baš to. Tabea Bach piše stvarno lijepo, i jako se lako opustiti uz priču s čarobnog cvjetnog otoka. Upakirala je u nju pomalo od svega: čarolije, propuštenih prilika, starih i novih ljubavi i humora, i ponešto o uzgoju kamelija. Topline ovom ljubavnom romanu ne nedostaje, tako da ako vam je hladno ili duši treba flaster s pozitivnim emocijama svakako uzmite ovaj ljubavni roman na čitanje.

Cijelo vrijeme prilikom čitanja u meni je titrala ideja kako bi prema ovoj knjizi nastao simpatičan film, baš za vikend dokoličarenje. Zato Hallmark channel ako čuješ moje misli znaš što ti je činiti ?

Izvor: Čitateljica