RECENZIJA Renata Grčić, Čitateljica

Dom za neželjenje djevojčice povijesna je fikcija inspirirana stvarnim događajima iz sredine dvadesetog stoljeća u Quebecu. Okosnicu priče čini intimna obiteljska drama te mnogo širi socijalni spektar u kojem se ta obitelj, ali i mnoge stvarne obitelji u tom vremenu i na tom području nađu.

Iz dvije perspektive i dvije priče upoznati smo s majkom i kćeri koje su bile razdvojene pri rođenju. Maggie, dijete iz miješanog braka Francuskinje i Engleza zatrudnjela je s petnaest sa siromašnim Francuzom, a kako bi je roditelji koji tu vezu nisu odobravali vratili na tračnice života kakav su za nju zamislili, dijete joj oduzmu odmah na porodu i daju ga na posvajanje.

Elodien život od samog početka je tragičan. Nakon razdvajanja od majke ona živi u sirotištu koje je zbog raznih političkih odluka prenamijenjeno u psihijatrijsku bolnicu zato što su one bile bolje financirane, a stanovnici sirotišta proglašeni umobolnima, da bi tek sa sedamnaest napokon izašla iz tih ralja koje su ju cijeloga života čvrsto držale.

Ovakav kratki opis s još čak malo više detalja možete pronaći u sinopsisu i nepotrebno je uopće dalje ulaziti u radnju, ali da bih mogla napisati što osjećam treba mi ovaj uvod.

Dom za neželjene djevojčice priča je napisana jako pitkim stilom. Na trenutke ju je užitak čitati i pronalaziti usporedbe iz života s poslom Maggienog oca i sjemenarstvom, a onda se sjetite kako je ovo zapravo iako fikcija inspirirano stvarnim događajima pa tako tisuće Elodie dobivaju svoj ljudski oblik. Nakon Djevojke iz pisma koju sam čitala relativno nedavno, čitanje Doma me dodatno pokosilo. Ne mogu naći opravdanje za nasilje koje se sustavno događalo od strane onih koji su tu djecu, te majke trebali štititi. Boli me srce od same pomisli koliki životi su uništeni njihovim postupanjem.

Znam da je ovo fikcija pa je time i sami kraj pomalo nerealan, ali nada da su neka djeca spojena sa svojim roditeljima od kojih su bila oduzeta jedina je svjetla točka u ovakvim pričama.

Iako autorica nije duboko zagrebla u međuljudske odnose, prikazala ih je realno i posve životno, jako lako je likove zamisliti i samim time suosjećati s njima. I dok Dom za neželjene djevojčice nije remek djelo književnosti, knjiga je o temi o kojoj trebamo čitati kako se prošlost ne bi zaboravila ili ponovila.

 

Izvor: Čitateljica