RECENZIJA Renata Grčić, Čitateljica

‘Moja voljena žena’ je triler kojim je njegova autorica unijela dašak svježine u svijet trilera. Osobno volim kad je priča malo drugačija, volim kad me nešto iznenadi, volim to što je malo spaljena. Volim kad ne mogu knjigu odložiti jer što ako mi nešto promakne ako ju ostavim za kasnije ? a volim i napetost koju izaziva do mjere da ju ne želim ostaviti. E pa, Moja voljena ženo u trenutku čitanja ti si bila ”ta” knjiga. Jest da si mi negdje u drugoj trećini bila malo čudna, ali i preko toga smo prošle, taman da me vratiš na prave tračnice iz mog zastoja u čitanju. Pa krenimo redom ?

Ovo je priča o bračnom paru, sasvim običnom bračnom paru, ljudima koji mogu biti i vaši susjedi. Putanja po kojoj se kreću je pravocrtna: upoznavanje, brak, djeca, kuća u predgrađu, američki san. Ali… njima njihov američki san nije dovoljan, štoviše dosadan im je, pa se tako nađu u jednom posve novom svijetu, u igri čije granice su zamagljene, želje mračne, a sve je čak pomalo suludo.

Millicent i njezin suprug iz čije perspektive i pratimo cijelu priču koja se ne kreće nimalo linearno već često ode u mnogo malih rukavaca, spremni su na sve kako bi zaštitili svoju obitelj i djecu, a njihova igrica im je sredstvo kojim će to napraviti.

Uživala sam čitajući Moju voljenu ženu, bila mi je prijeko potrebna doza nečeg suludog, pomalo dijaboličnog i uzbudljivog. U iskrivljenoj priči bilo je tajni, laži, ali najviše iznenađenja. Zanimljivo mi je kako je autorica pogodila u srž običnosti, predstavivši nam naoko obične ljude koji u sebi nose mračne tajne, ljude kojima je jednoličan život predstavljao problem pa su spas za dosadu i brak pronašli na neočekivanom mjestu.

Moja voljena žena je debitantski roman Samanthe Downing i veselim se vidjeti u koje mračne svjetove će nas odvesti idući put.

Izvor: Čitateljica