RECENZIJA Rea Kamalić, Pastel portret
Hal je mlada djevojka koja je rano ostala bez majke, a oca nikada nije ni upoznala. Nakon majčine smrti ostaje sama na svijetu, djevojčica prisiljena na odrastanje. Ubrzo preuzima majčin posao i pokušava se naviknuti na život odrasle osobe, na račune, dugove, brige i obaveze. Na kamatare kojima je dužna.
Kada od gospodina Treswicka primi pismo u kojem navodi da je on odvjetnik njezine pokojne bake, a ona nasljednica dijela imovine, Hal je sigurna da je došlo do pogreške jer su njezini djed i baka umrli dok je još bila sasvim malo dijete, ali budući da joj je silno potreban novac, odlučuje se na putovanje i upoznavanje svoje “obitelji”.
Ova je knjiga u najmanju ruku morbidna i vjerojatno ćete se iznenaditi kad kažem da pritom ne mislim baš ništa loše, samo ne znam kako bih ju drugačije opisala. Prvo što ću reći je – Hal je sjajna! Dugo se nisam susrela sa tako dobro razrađenim likom, a osobito sa tako sjajnim ženskim likom! Ruth Ware zaista je rasturila po tom pitanju! Hal je snažna, odlučna, pametna… A ipak nije opisana bez mane, nije idealizirani lik i upravo je to ono sjajno! Što se drugih likova tiče, oni su plošnije, nekako pliće opisani, ali to je nešto što bih i sama napravila u ovakvoj priči. Više sam ovdje primjetila njihove govore tijela, što također rijetko doživim kroz knjigu. Ali imala sam osjećaj da ih upravo te, nazovimo, “sporedne” stvari određuju kao potpune likove. Hal je centar i to se ovdje osjeti.
Cijela je priča na neki neobičan način oblikovana kroz karte za tarot. To je ono što me se u izgradnji dojmilo najviše. To priči daje jedan mračan ton već od samog početka. Mistika, nepoznato…
Kroz karte se daje simbolika stvarima i događajima koji onda vežu radnju. Izvrsno!
Osim karata, i prostori su mračni. Prvo njezin ured na obali, u doku. Zatim to jezivo imanje koje je sve više dom svrakama, a sve manje ljudima. Jedna za čemer…
Na koncu, tu su i sobe, mračne, s rešetkama na prozorima, potom groblje…zapravo kroz cijelu priču dominira jedan mračan ton. I upravo to nosi ono što se i očekuje već na početku, a to je element kriminalističkog romana. Nepoznanice, potraga za tragovima, iznenađenja, otkrivanje, ali i autoričino poigravanje našim umom. Činjenica da vas dovede do toga da preispitate same sebe, što mislite da znate, a što je zapravo istina. Što mislite da će se dalje dogoditi, a što se onda dogodi.
Neke mi se stvari, ipak, nisu svidjele. Radnja je na dijelovima bila strašno…pa, usudila bih se reći, spora. Kažem spora, ali zapravo mislim da sam u nekim trenucima imala osjećaj da su riječi ispisane tek toliko da bi popunile stranice. Kao da je autorica unaprijed odredila kojim će brojem stranica završiti roman, pa je na neke od njih pisala tek toliko da ne ostanu prazne.
Neki su mi dijelovi, također, ostali nekako prazni, gotovo neodgovoreni. Ali to je uglavnom nadoknadio dobar kraj.
Zaključno ću reći da je ovo bilo jedno divno, intenzivno čitanje i da je naslov u potpunosti po mom guštu, sa svime što je donio. Nedavno sam (dok se to još moglo) na autobusnoj stanici čula dvije djevojke gdje uspoređuju ovaj naslov s Ženom u kabini 10 iste autorice. To se dogodilo taman otprilike u vrijeme kada sam ovu knjigu i dobila (a znate kako, kad kupite nove cipele, vidite ih na svima u gradu iako ih prije ni na kome niste primjetili) i to me i nagnalo da ostavim Kad se sruši svijet i uzmem ovu divnu debeljucu u ruke. Nažalost, Smrt gospođe Westaway je prva knjiga autorice Ruth Ware koju sam ja pročitala, ali sam odmah nakon čitanja, sjetivši se ponovno tih dviju djevojaka, bacila oko na naslov Žena u kabini 10 i pronašla ju OVDJE! Sve si mislim da si ju naručim. Ako je približno dobra kao ova, bit će to ulov godine!
I na koncu da vam svima kažem nešto nevezano za naslov. Nadam se da ste zdravi i da se čuvate. Situacija u kojoj smo se kolektivno našli (ne samo mi, već i cijeli svijet), ozbiljna je i tako ju trebamo i shvatiti. Čuvajte se i čuvajte jedni druge, ovi su trenuci nama knjigoljupcima kao dar. Cijela hrpa vremena za čitanje! A knjige na, dragi naši izdavači i dostavljači doslovno donose pred vrata. Uživajte u tome, lakše je ako povremeno zaboravite na ono što se događa vani.
Izvor: Pastel portret