RECENZIJA Prati knjigu
“Reći ‘NE’ drugima omogućuje da kažete ‘DA’ sebi ili stvarima koje želite.”
Govorimo o onome što nam se ne sviđa, a nikako da kažemo ono što trebamo i želimo. Autorica ove odlične knjige kaže: “Budite jasni!”
Svaka obitelj ima svoja neizgovorena pravila ponašanja. Pokušajte postaviti granice i naići ćete na zid. Zato ljudi od toga bježe, boje se da će se netko naljutiti na njih. Ali sjetite se koliko ste odnosa mogli spasiti samo da ste nešto jasno izgovorili! Možda se radi i o sitnici. Ali sve je to bilo važno.
Nije dovoljno verbalizirati granice. Ljudi ih moraju shvatiti ozbiljno, pa se ne ispričavajte dok ih postavljate: “Ne sviđa mi se to što radiš ili to što ne radiš.” No, postoji zamka. Jedno je postaviti zdrave granice, a drugo držati se svojih rigidnih (strogih) granica i ne dopustiti iznimke koje bi za vas bile dobre. Kratkoročna neugoda da bi se uspostavio dugoročno zdravi odnos uvijek je toga vrijedna.
Uče nas od malih nogu da ukoliko se bavimo sa sobom da smo sebični! Kao i kod maske s kisikom, bit ćete bolji roditelj, prijatelj, partner i imati više energije za druge ako masku najprije stavite na svoje lice. Djelovanje s dužnosti umjesto s radošću dovodi do ogorčenosti i zamjeranja: “Zbog tebe sam radio to, a zapravo sam htio…”
Ako osoba zbog vašeg jasnog izražavanja “nestane” (ghosting) znajte da je to nezdrava reakcija i pasivna agresija. Netko kome je stalo uvijek će naći način iskomunicirati. Ghosting se manifestira kroz neodgovaranje na poruke, često otkazivanje dogovorenog, održavanjem kontakata sa zajedničkim prijateljima dok ste vi izostavljeni. Kada ljudi tako reagiraju znači da ste odavno trebali s njima uspostaviti granice.
Fenomenalna knjiga koja nas podsjeća da nismo od kamena, da se mijenjamo i da nam je to dozvoljeno! Kako se naše potrebe mijenjaju, tako i naše granice rastu i šire se. Nerealno se uspoređivati sa glumcima društvenih mreža za koje se čini da drže sve konce u svojim rukama. Polazim od sebe, prije ću se povezati s nekim od krvi i mesa. S onima koji su iskreni o svojim svakodnevnim borbama.
Savršen primjer tolerancije nezdravih granica je film “Što muči Gilberta Grapea?” (Johnny Deep). Gledali?
Izvor: Prati knjigu