RECENZIJA Petra Petrović, Knjige u svom filmu

Poanta moje priče jest: od sada pa nadalje, koliko god neki depresivci pokušavali, nikada me nitko neće uvjeriti da je svijet užasno mjesto i da su ljudi pokvareni. Znam da postoje pokvareni ljudi, ali vjerujte mi na riječ da ovaj naš dobri stari svijet, uz sve svoje mane, bolje mjesto nego što ljudi tvrde.

Znate ono kada zavolite likove, pa se onda ti isti likovi lijepo ekraniziraju pa su vam još i draži? Ja znam! Sve to i puno više dobila sam u romanu i filmu „Pohane zelene rajčice“. A onda doznam da izlazi i nastavak, nakon pune 33 godine i oduševljeno iz mene izađe: „Jeeeeee!“.

Onda se malo zaustavim i zapitam je li to uopće potrebno!? Hm, ovako razmišljajući, dokučim da u biti nije. Jer sve je lijepo započelo, lijepo se zaplelo i lijepo rasplelo u „Rajčicama“, da se pitam što nam to Fannie Flagg više može donijeti…

Ova me situacija podsjetila i na nastavak svima dobro poznatom bestselleru „P.S. Volim te“, „Klub P. S. Volim te“. Stvarno me bilo „strah“ čitati „nepotreban“ nastavak. Na kraju se ispostavilo da mi je drago što sam se okuražila jer mi se pokazao kao vrlo dobra ideja s opet dragim mi likovima. Često je radnja ta koja nas oduševi i o kojoj imamo mišljenje, ali bez glavnih i sporednih likova koji su ju iznijeli ničega ne bi bilo.

Bud Threadgoode će ovaj put biti centar zbivanja, Ruthin sin, ljubav tetke Idgie. On je sada već djed i godine mu polako oduzimaju drage ljude što ga sjećanjima više vuče u njegov rodni kraj, k njegovoj užoj i široj obitelji uz koju je proveo divno djetinjstvo.

Nisam imala neka pozitivna očekivanja, ali odlučila sam pročitati nastavak jer će mi vratiti likove koji su mi dragi, likove uz koje mi je bilo lijepo provoditi sate čitajući knjigu. Krenuvši s takvim stavom, sve mi je, sa svakom stranicom, bilo toplije oko srca prisjećajući se individua i njihovih do sada, neispričanih anegdota.

Postoje dva načina kako sigurno izbjeći plaćanje alimentacije. Nemoj se ženiti. Ako se oženiš, nemoj se rastavljati!

Duhovitost, domišljatost, toplina, ljubav, razum, podrška, samo su neki od kvaliteta likova ovog nastavka. Čitajući sam se osjećala kao da sam uspjela u nekom snu podružiti se s nekim tko nas je napustio gdje prilika za interakciju više nema, a ja sam ju ipak dobila. Ne mogu reći da je ovaj roman remek-djelo, da mi je bolji od svog originala, jer nije, ali unutra je ekipa koja mi je draga i ovaj mi je put stvarno to bilo dovoljno.

Doznala sam kako su ostarili, kako su neki napustili ovaj svijet, tko se sve još oženio i postao roditelj, upoznala sam mlađe naraštaje koje su odgojili dragi ljudi iz željezničkog gradića Whistle Stop. Dobar posao obavljen, ako mene pitate, jer uzori su im bili na nivou. Nikad savršeni, ali uvijek svoji.

Ako ste voljeli „Pohane zelene rajčice“ i nedostaju vam osebujni likovi koje nam je Fanne Flagg predstavila u prvom dijelu, savjetujem da bacite oko i na drugi dio „Povratak u Whistle Stop“. Ne očekujte ništa, dobit ćete povratak u prošlost koja se lijepo nadovezuje na sadašnjost. Iskreno, možda je i moglo bez ovog nastavka, ali meni je drago da se desio jer sam se još malo družila s poznatim i dragim likovima.

Život je ponekad težak. Mislim da su životinje mali Božji dar koji nam je poslao da se lakše nosimo s time.

Žene pogledaju u ogledalo i misle da izgledaju užasno. Muškarci nikada ne pogledaju u ogledalo, a misle da izgledaju odlično. Većinu vremena ni jedni ni drugi nisu u pravu.

Ocjena: 8/10

 

Izvor: Knjige u svom filmu

x

Prijavite se na newsletter i ostvarite 10% popusta na prvu kupnju!

Pročitao/la sam i prihvaćam Opće uvjete poslovanja i Pravila privatnosti

Svojom prijavom dopuštam Mozaiku knjiga d.o.o. da obrađuju moje osobne podatke u svrhu obavještavanja o njihovim ponudama, do mog povlačenja suglasnosti.