Recenzija Mirna Habjanović, Pax_liber
Ako ste se malo “zasitili” serijala povijesnih ljubića ili ste okorjeli fan krimića, a uz more ili bazen volite “pobjeći” u ljubić, ovo bi mogao biti roman za vas.
Prvi dio serijala Buchanan-Renard donosi nam zanimljivu kombinaciju trilera i ljubića. U središtu se romana nalazi Laurant Madden, mlada žena iz Holy Oaksa, čijem bratu svećeniku na ispovijed dolazi Kradljivac srca te mu prijeti njezinim ubojstvom. Iako se dvojio smije li prekršiti ispovjednu tajnu, svećenik Tom(my) za pomoć se obraća agentu FBI-a Nicku Buchananu. Uskoro se Laurant. Tommy i Nick nađu u zamršenoj potrazi za Nepoznatim počiniteljem (NP). Njihova je taktika naizgled jednostavna – učiniti NP-a ljubomornim kako bi negdje pogriješio u koracima. No praveći ga ljubomornim, odnos Nick i Laurant dodatno komplicira cijelu situaciju, jer bježeći od problema upadaju u zamku ljubavi.
Ne sudite knjigu po koricama, ili…? Naime, korice Kradljivca srca upućuju na romantiku, erotiku i ljubavnu napetost. No, napetost koju nam je Julie Garwood pružila ovim romanom posve je drugačija od one koju biste mogli očekivati. Ljubavne je priče zaista malo, točnije ona prožima svakodnevne radnje dvoje ljudi koji sudjeluju u potrazi za NP-om. Iako je njihovo ponašanje povremeno djetinjasto, a za Nicka sam u jednom trenutku pomislila da je toksičan i naporan, retrospektivno saznajemo njihovu osobnu i povijesti njihovih obitelji čime se pruža jedan posve novi pogled na odnos i ponašanje u različitim situacijama.
Radnja se odvija iz perspektive naših glavnih junaka, a povremeno ubačena poglavlja upućuju na misli NP-a koji sam sebe naziva Kradljivcem srca. Nemojte okrenuti očima kada kažem da sam u nečemu što svrstavamo u ljubiće pronašla i elemente pisanja Stephena Kinga. Naime, NP me snažno podsjetio na učinitelja iz romana Gospodin Mercedes Stephena Kinga. “Daaaa, gospodine.” Okrećući stranice ovog romana, pokušala sam pogoditi tko bi mogao biti NP te sam u jednom trenutku čak i pogodila, no autorica me brzo razuvjerila brojnim zapletima i zaokretima.
Ovo mi je prvi susret sa Julie Garwood pa mi je teško govoriti o njezinom stilu pisanja, no roman je vrlo ugodan za čitanje, bez predugačkih rečenica, optimalne duljine poglavlja i samog romana. Ovo nije jedan od romana gdje će vam, nakon čitanja, ostati upitnik nad glavom i nema nerazjašnjenih odnosa i situacija. Vjerujem kako je ovome doprinijeo izvrstan prijevod Vide Milek kojem ne mogu pronaći niti jednu zamjerku.
Julie Garwood ovim me romanom “kupila” jer sam se klasičnih krvavih trilera i krimića pomalo zasitila, a pravo je osvježenje u moru povijesnih (ali ne manje zanimljivih) romana. Od mene imate preporuke.
Izvor: Pax_liber