Recenzija Mirna Habjanović, Pax_liber
Mlada Belle Hatton odlazi u Burmu tragajući za novim (starim) početkom neposredno nakon očeve smrti i mnoštvo godina nakon nestanka njezine majke Diane. Naime, Belle pronalazi novinske isječke u kojima se spominje mala nestala djevojčica te ju splet okolnosti upućuje na to da bi ona također mogla biti kći njezinih roditelja. Tako se ona, osim u potragu za karijerom pjevačice, upušta u potragu za davno izgubljenom sestrom. No, netko nepoznat joj stoji na tome putu i poručuje da treba biti oprezna…
Nakon što sam prije dva mjeseca pročitala Toskansku groficu, silno me razveselila vijest da Mozaik knjiga u siječnju objavljuje još jedan roman iz pera iste autorice. S nestrpljenjem sam ga krenula čitati i mogu reći da je opravdao moja očekivanja.
Ova prekrasna, ali s druge strane složena priča sažeta je u nešto više od tristo stranica. Taman dovoljno da se udubite u radnju, a ne previše da vas zamara nepotrebnim detaljima. Naprotiv, poglavlja su zaista kratka i pozivaju na daljnje okretanje stranica. Između poglavlja pisanih u trećem licu koja opisuju Bellin dolazak u Burmu i događaje koji su uslijedili, nalaze se i poglavlja u prvom licu iz perspektive njezine majke Diane. Dianina me poglavlja podsjećaju na dnevničke zapise, a većina ih je smještena u razdoblje od desetak godina ranije, neposredno nakon nestanka njezine prve kći.
Upravo su me opisi Dianine borbe sa tugom, vodili pretpostavci tko bi mogao biti kriv za nestanak malene Elvire. Također, pomogli su mi shvatiti okolnosti Bellina odrastanja zbog čega su mi neki njezini postupci bili posve opravdani, iako bih u nekim drugim slučajevima na takve likove okrenula očima.
Kao što možete zaključiti, te dvije perspektive nam daju jednu skladnu cjelinu koja nas dovodi do predivnog kraja knjige. Ono što bih posebice istaknula kao prednost je što ovaj roman ima ponajviše elemente obiteljske drame, ljubavnog dijela, pa čak i trilera (u vidu anonimnih poruka te namještaljki kojima su se uzdrmani pojedinci služili kako bi zaustavili Belle na tome putu).
Ako ste, prema naslovnici, očekivali klasičan ljubavni roman; priznajem da ćete dobiti i nešto od toga. Naime, Belle kao mlada pjevačica privlači pažnju ležernog američkog novinara koji joj nudi pomoć i zaštitu na putu potrage za sestrom. No, iako je kemija prisutna, ona ne gubi sebe u tom odnosu kako to zna biti u nekim ljubavnim romanima, zbog čega je roman od mene dobio još jedan plus.
“Djelovalo joj je neshvatljivo da na svijetu može biti toliko nevjerojatne ljepote, ali i neopisivog nasilja, no znala je da će nekako morati dokučiti kako da shvati i prihvati te suprotnosti.”
Ako se do sada niste susreli sa Dinah Jefferies, ovo je šesti njezin objavljen roman. Vjerujem da je većina za nju čula zbog romana Supruga vlasnika plantaže čaja. Ja ga osobno (još) nisam pročitala, ali sam čitala Toskansku groficu. I zbog specifičnog stila pisanja, koji mi je možda nešto više izražen ovdje nego u Grofici (primjerice, kratke rečenice poput: “Potpuno se uvukla u sebe. Bila je malena.”), ako do sada niste čitali niti jedan njezin roman, preporučila bih vam da na upoznavanje sa Jefferies krenete barem sa Toskanskom groficom. Ukoliko se ipak prvo odlučite za Izgubljenu sestru, svakako se nećete pokajati! 
Od mene imate preporuke za oba romana, a dostupni su po knjižarama i na web stranici Mozaika knjiga.
Izvor: Pax_liber