Recenzija Mirna Habjanović, Pax_liber
Mlada Miranda, djevojka koja je vrlo rano ostala bez roditelja, pokušava steći naklonost vojvodina brata – Roberta Carlislea. Miranda je, takoreći, odrasla sa braćom Carlisle – Sebastianom, Quinnom i Robertom te njihovom sestrom Josie. Kako ju Robert više ne bi gledao kao malenu djevojčicu s pletenicama kakva već odavno nije bila, ona i Vojvoda sklapaju pakt kako će joj on u tome pomoći ako ona njemu bude pružila svojevrsnu pomoć pri traženju savršene plemkinje koja će postati njegovom suprugom, odnosno budućom vojvotkinjom. Hoće li Robert to shvatiti ili će Mirandino srce ipak osvojiti netko drugi?
Iako me prvo poglavlje umorilo zbog svoje duljine (svako poglavlje je dugo otprilike 30 stranica), radnja mi je vrlo brzo postala zanimljiva za praćenje. Naravno da se tu ne radi o nekim vrhunskim zapletima i obratima, ali je lagan ljubić koji me pomalo podsjećao na bajke koje sam čitala u djetinjstvu s dodatkom erotike.
Vojvoda koji traži savršenu ženu, djevojka koja je potomak farmera i ujedno siroče, zgodni brat koji ne obraća pažnju na nju.. Pomalo stereotipni likovi izgrađuju ovu radnju koja se većinski odvijala u Londonu za vrijeme “sezone”, odnosno vremena balova, opera i ostalih događanja gdje se može upoznati budućeg supružnika. I naravno, sretan kraj. No, do tog kraja je trebalo doći i iako je pomalo predvidiv, u početku stvarno nije bio očekivan, a i kasnije sam se, zbog malih obrata pitala hoće li Miranda ipak pronaći svoju srodnu dušu.
“Muškarci. Počela se pitati koja je uopće korist od njih, osim za dosezanje stvari koje su visoko na polici i mijenjanje kola na kočijama.”
Iako je ovaj roman dobio dosta niske ocjene na Goodreadsu, ja sam mu odlučila dati priliku. Budući da mi je u ruku prvo došao treći nastavak, odlučila sam utonuti u priču i likove “po redu” i mogu reći da se nisam razočarala, iako se mogu čitati odvojeno.
Likovi nisu toliko slojeviti niti kompleksni, iako su ti stereotipi i predrasude vrlo zorno prikazani.
“Shakespeare, Milton. Sada Mozart. Počeo je uviđati koliko je ona zapravo kompleksna, iako nije još uvijek do kraja mogao dokučiti ženu koja se nalazi iza te kompleksnosti.”
Meni, osobno, nije postojao neki lik kojeg bih izdvojila kao negativnog, iako bi prema društvenim normama to vjerojatno bio Sebastian. No, kao posebno pozitivnu istakla bih Josie koja je nogama ostala čvrsto na zemlji, unatoč njihovom novom društvenom statusu. Svi se kunemo da bismo bili takvi da nam se pruži ta prilika, zar ne? 
Također, ne smijem zaboraviti napomenuti kako sam se mjestimice zaista glasno nasmijala. Volim autoričin humor koji je utkala u svoje likove, posebice Mirandu i Sebastiana. Inteligentan, i nenametljiv.
Ako vam treba preporuka za ove prohladne i kišne jesenske dane, uz šalicu čaja, a nemate ništa protiv “nečeg ljubavnog” – mogu vam preporučiti ovaj roman i (za sada) serijal 
Poglavlja su, prema mom mišljenju, predugačka i zato neće dobiti baš maksimalnu ocjenu.
Stoga ocjena 9/10.
OPREZ: uskoro nam stiže prijevod četvrtog dijela, a postoji mogućnost da ćete se ozbiljno zaluditi vojvodama! 
Izvor: Pax_liber