Serijal o Fakinima s Akademije Turner definitvno ulazi u moje omiljene serijale povijesne tematike. Smješten u vrijeme napoleonskih ratova odličan je odmak od tematike velikih svjetskih ratova. Vojvode, grofovi, balovi, a bez uglađenih pravila. Inovativan i osvježavajuć!

Kako sam već pisala u ranijoj recenziji prvog dijela serijala, riječ je o petorici dečkiju koja su iz različitih razloga poslana u internat za zločeste dječake – Akademiju Turner. Kako smo u prvom romanu pratili život Milesa Notleya i njegove žene Emery, ovoga je puta u fokusu Wyattov život. Moram priznati da me priča o dječaku koji se otpočetka bori za svoje stavove i načela odmah osvojila. Iako sam se u tadašnjoj recenziji možda malo zaletjela te Milesa proglasila omiljenim vojvodom do sada, moram priznati da me i Wyatt kao lik apsolutno oduševio. Posve zbunjen u ulozi vojvode u kojoj se našao i jednako toliko odlučan da osvoji Meadow. Meadow me pak, nasuprot Emily tada, također očarala. Aston je Meadow uobličila u jedan snažan i racionalan ženski lik koji zna što želi i ima visoke moralne vrijednosti.

Kroz radnju pratimo prijateljstvo Milesa i Wyatta (i njihovih supruga) te svećenika (također fakina) Fincha. Malo mi je žao što ostatak prijatelja nije bio uključen u radnju, no očekujem kako će se to ispraviti u sljedećim nastavcima. Vjerujem da je svaki od Fakina baš priča za sebe koji imaju istu podlogu – obiteljsku odbačenost.

Osim same ljubavne i obiteljske priče Wyatta i Meadow, Alexa je Aston vješto ispreplela tematiku kupoprodaje žena te dogovorenih brakova u kojima su žene u povijesti služile kao trofej za hvaliti. Istakla je i problematike koje se provlače i danas, a uključuju nasilje prema potlačenima. Upravo se protiv toga Meadow borila, a zbog svojih je ideala umalo izgubila sve što je stvorila. Tako roman dobiva i dimenziju napetosti, borbi plemića i na koncu vodi do kraja koji je pomalo očekivan, ali predivan.

Stil Alexe Aston nešto je što odgovara mom ukusu, a po načinu pisanja vidi se kako je ova nagrađivana autorica i bivša profesorica povijesti. Radnja je iznimno zanimljiva i mislim da je ovaj roman (kao i prethodni) idealno štivo za tople dane pred nama. Romani se svakako mogu čitati odvojeno, ali se pojedine stvari povezuju te ih je bolje čitati po redu. Od mene čista petica i uskoro se “bacam” na treći dio.