Recenzija Mirna Habjanović, Pax_liber

Kada u Londonu usred bijela dana nestane mala djevojčica Lucy, koja je ujedno kći poznatog političara, londonska policija ima pune ruke posla. No policajki Marissi kojoj je ovo prvi veliki slučaj na kojem kao žena u policiji radi, pridružuje se Liz Houghton, novinarka Daily Expressa. Tragavši za Lucy, put ih odvodi u selo Tydeham koje je britanskim vojnicima u Drugom svjetskom ratu služilo kao vojno vježbalište. Tamo saznaju kako su tijekom ratne evakuacije iz Londona nestale još tri djevojčice čiji ih nestanak podsjeća na nestanak male Lucy. I upravo događaji u tom mjestu, otvaraju mnoga pitanja i skrivaju brojne tajne koje Liz navode za daljnju potragu za djevojčicom, ali i na otkrivanje tajni o njoj samoj…

Što god se prevede iz pera autorice Rhys Bowen vrlo se brzo nađe u mojim rukama, stoga ne čudi kako sam ovaj roman prvi pročitala iz hrpice za veljaču koja je stigla od Mozaik knjiga. Iako sam nakon Vrta pobjede i Pariškog zadatka planirala pročitati i Skice iz Venecije te Dječaka iz Toskane, ovo nije moglo čekati.

Sama je radnja smještena u London šezdesetih godina, dakle poslijeratno vrijeme koje je, kao i svako drugo poslijeratno vrijeme, postavljalo brojna pitanja o nestalima i poginulima. Stoga i ne čudi kako je Bowen upravo u ovom romanu kao light-motiv cijele istrage uzela tri djevojčice nestale za vrijeme Drugog svjetskog rata. Upravo je time otvorila i priče različitih obitelji na koje je rat ostavio neizbrisive posljedice. Roman je pisan iz perspektive Liz koja se, zbog poslovnog neuspjeha te propale ljubavi, gotovo odlučila povući iz novina. Međutim, u cijeloj priči oko nestanka male Lucy ona vidi priliku za novinarsku senzaciju koja bi ju proslavila, što joj daje motiv za bezbrojna putovanja, istraživanja i kopanje po prošlosti. No taj ju pomalo sebičan motiv dovodi do otkrića o njezinoj vlastitoj prošlosti i obitelji. Osim Liz, tu su i njezini roditelji oko kojih se u mojoj glavi tijekom čitanja cijelo vrijeme nadvijao oblak sumnje, a kada se oni pronađu u samom središtu raspleta romana, otvaraju brojna moralna pitanja.

Stil je pisanja tečan, roman je baš vrlo jednostavan za čitanje, prepun napetih situacija i zapleta koji mame na daljnje okretanje stranica. No, istovremeno je hrvatski prijevod pun tipfelera te je mjestimice prijevod bio doslovan i taksativan, odnosno nije bilo niti koja je rečenice povezivala u smislenu cjelinu u kontekstu hrvatskog jezika. To je jedina mana ovog romana, ali svakako ne umanjuje užitak čitanja, posebice ako ste ljubitelji Rhys Bowen. Likova je dosta, posebice stanovnika sela Tydeham koji se ne spominju često, te je lako zaboraviti imena kada se malo odmakne s romanom. No svaki od njih ima svoje mjesto, ulogu i poveznicu sa događajima koji se odvijaju u romanu. Također bih kao jednu zanimljivost istaknula skvotiranje koju je autorica vješto provukla kroz roman. Iako sam znala ponešto o skvotiranju, nisam prečesto o istom razmišljala te mi se sviđa kako je isto uklopila u radnju romana.

Sve u svemu, izuzev prijevoda, roman me apsolutno oduševio. Bowen je već standardno majstorski prikazala beznađe rata te narušene ljudske sudbine kao posljedice istoga. U isti je roman, koji možemo okarakterizirati društveno-povijesnim, uklopila elemente trilera i romanse. Stoga od mene imate velike preporuke za roman!

 

Izvor: Pax_liber