Recenzija Mirna Habjanović, Pax_liber
Portret duše roman je domaćeg autora Mire Gavrana koji nam donosi priče i sudbine sedam žena čiji je zajednički nazivnik činio mladi slikar Zvonimir. Osim njihovih života, autor nam u ovom djelu prikazuje kretanje hrvatske povijesti od šezdesetih godina prošlog stoljeća pa do najrecentnijih zbivanja kao što su pandemija koronavirusa te zagrebački potres.
Nedavno sam, tijekom Panonskog festivala knjige, imala prilike sudjelovati na promociji romana Portret duše na kojoj je sam autor govorio o nadahnuću i procesu stvaranja ovog djela. Iako Miru Gavrana volim od dječje dobi, ovo mi je dalo poseban uvid u njegovu stranu onoga što čitamo iza korica njegovih brojnih romana. Oduševio me njegov pristup, razmišljanja i stavovi o položaju žena u društvu, ali i spontanost te spremnost na potpisivanje brojnih primjeraka svojih čitatelja.
Autorov me pristup i nadahnuo, da odmah po povratku s promocije sjednem i krenem čitati romante sam ga, uza odgađanje (jer sam željela još i još), pročitala u svega dva dana.
Iako naizgled može djelovati nezgrapno, Gavran je priče tih žena i Benjamina tako majstorski isprepleo i zaista napravio malo remek-djelo. Ono što me posebno dojmilo jest takav koncept romana da je priča svake žene ispričana u drugom formatu, pa su one uobličene u pripovijest, pjesmu, pismo, filmski scenarij, ratnu reportažu, e-mail poruku te memoare. Također, zanimljivost je da je na kraju svakog poglavlja napisan epilog koji nam otkriva završetak svake priče te nema mjesta nagađanju što se kasnije dogodilo.
Tužne su to priče koje ocrtavaju nezavidan položaj u kojem su se žene nalazile kroz povijest, a dotiče se uvijek aktualnih tema kao što su pobačaj, nasilje u obitelji, izvanbračna ljubovanja, a velik dio romana zauzima i viđenje Domovinskog rata iz kuta novinarke. Sve te teme teško koga mogu ostaviti ravnodušnim. Tu je i lik Benjamina, za kojeg sam dobila dojam kao da je u vječnom traganju za sobom i za ljubavlju.
Osobno mi se roman jako svidio, zanimljiv je i drugačiji od drugih romana koji govore o ljudskim sudbinama. O umijeću samog autora ne bih jer je Miro Gavran, usudim se reći, jedan od živućih klasika suvremene hrvatske književnosti. Od mene imate samo preporuku!
Izvor: Pax_liber