Recenzija Mirna Habjanović, Pax_liber
Mlada je Londončanka Madeleine majka predivnog dječaka te supruga fatalnog muškarca kojeg je upoznala kao stipendistica na pariškoj Sorboni. Dok svijet tone u beznađe Drugog svjetskog rata, a njezin se suprug priključuje borbi, njezinu malenu obitelj potresa nezamisliva tragedija. Madeleine više ne može sjediti prekriženih ruku te se, vođena željom za pravdom, uključuje u rat..
Rhys me Bowen kupila svojim romanom Vrt pobjede koji sam već ranije čitala i recenzirala (recenzija je ovdje). Iako sam naknadno kupila i Dječaka iz Toskane i Skice iz Venecije, kada mi je Pariški zadatak došao u ruke, dala sam mu malu prednost. Naime, veliki sam ljubitelj romana ratne i povijesne tematike, a ako se u njima ocrtava ženska snaga, već znam da sigurno neću ostati razočarana.
Roman je pisan iz perspektive dvaju likova, jedan je naravno Madeleine, a drugi vam neću otkriti zbog faktora iznenađenja kada se upustite u ovu priču. Sama je Madeleine okarakterizirana kao predivna djevojka, a potom žena, na čije se ranije traume nadovezuju nove i tijekom čitanja mnogo sam puta poželjela da joj mogu pružiti pomoć. Njezin joj suprug Giles pruža sreću, ali kao i mnoštvo žena opisanih u romanima o Drugom svjetskom ratu i ona dane provodi čekajući hoće li se on s ratišta vratiti živ.
No, kada ju potrese obiteljska tragedija kao roditelja, ona se odlučuje za radikalan potez ulaska u organizaciju koja joj pruža zahtjevnu obuku koju slijede još zahtjevniji zadatci špijunaže, tajnog prenošenja poruka i konstantan oprez da joj Nijemci ne naude.
Tako se Madelainin karakter još više razvija u stresnim i opasnim situacijama te ona u ključnim momentima pokazuje hrabrost, snalažljivost i požrtvovnost kao i žensku solidarnost unutar njihovih redova. Tako je Madeleine jedan snažan, ženski lik koji pokazuje važnost ženskog prisustva u ratnim trenutcima.
Stil pisanja je jednostavan, nema nepotrebnih opisa i sama radnja je jako dinamična te mami na daljnje čitanje. Prijevod romana, kao i Vrta pobjede, potpisuje Vesna Valenčić i bez zamjerke sam. Toliko je skladan i fluentan da samo zaokružuje sve ono lijepo što nam ovaj roman pruža.
Ono što me rastužilo i razljutilo bio je opis australskih farmi gdje su odvodili siročad iz Europe. Dječji je život tamo tako podrobno opisan da sam imala osjećaj da sam promatrač na farmi. A njihov je život ono što nikako ne bi trebao biti – prisilni rad, nemogućnost daljnjeg obrazovanja, kažnjavanje, neimaština i glad. No, s druge strane kada sam vidjela bilješku da je autorica bila inspirirana stvarnim događajima, jako sam cijenila što je i ona kroz ovu priču napravila prikaz takvog načina života.
Kraj, prema mom mišljenju, dolazi prebrzo. Nakon neminovnih gubitaka, brojni obrati ipak dovode do nade u bolju budućnost i bolji svijet čime me Rhys Bowen natjerala da i dalje za njezinim romanima posežem bez razmišljanja. Od mene imate najveću preporuku do sada!
Izvor: Pax_liber