RECENZIJA Milena Lovrić, Veličanstvena knjiga

“Otok kamelija” je prvi dio trilogije o otoku kamelija. To je roman koji govori o ljubavi, povjerenju i izdaji.

Sylvia i njezin suprug Holger uspješni su poslovni ljudi u naizgled savršenom braku. Rade previše, jako malo se viđaju, ali zadovoljni su sa svim onim što si svojim radom mogu priuštiti. Prve trzavice u njihov život donijet će oporuka Sylvijine tete, koju Sylvija nije dugo, dugo vidjela radi obiteljskih razmirica. Teta je ostavila Sylviji vrt sa kamelijama. Holger se odmah uhvatio posla i nagovorio Sylviju da taj vrt prodaju. Ona je isprva pristala na to, ali igrom slučaja ipak je otputovala tamo i zaljubila se i u vrt i u stanovništvo otočića, ali i u vrtlara Maela koji se brinuo za kamelije. No, dok je Sylvija uživala na otoku u Bretanji, Holger je u Munchenu  ugovarao prodaju bez njenog znanja jer je na rubu bankrota za koji ona naravno ne zna. Hoće li Sylvija uspjeti zaustaviti prodaju ili je za sve kasno, ostavljam da sami saznate…

Kad ljubav dođe – rekla je Solenn sa smiješkom na usnama – onda ćeš znati. Pogodit će te takvom prirodnošću, obuzet će te tako da nećeš ništa ni čuti ni vidjeti. Bit će jača od tebe i tvojeg razuma. I navest će te da učiniš ono što je ispravno. Makar se to činilo i neispravnim.

Ova priča mi je baš simpatična. Jedna od onih priča koja vjerno pokazuje čitatelju kako život koji većina prikazuje u javnosti nije baš takav u stvarnosti. Takav slučaj su i Sylvija i Holger. Naizgled savršen par, dobrostojeći, a od silnog posla ne viđaju se danima. Uz to uvjereni su da je njihov brak stabilan i siguran, a bila je dovoljna jedna nesuglasica da se razori. Sve zbog lakomosti, tajni i lošeg poslovanja, zbog nedostatka komunikacije i nepovjerenja.

Ali je li to bilo dovoljno? Biti dobar tim? Ostaviti dobar dojam dok se rukujete i čavrljate? Je li bilo dovoljno ostvariti san o stanu na najotmjenijem mjestu u Njemačkoj i voziti automobil u vrijednosti obiteljske kuće? Je li to vrijedno primjedbi lišenih ljubavi, koje joj je Holger nepromišljeno davao svakog dana? Je li bilo dovoljno dva puta mjesečno voditi ljubav, a u ostalo vrijeme spavati u odvojenim sobama jer svatko od njih mora u bilo koje doba juriti u zračnu luku ili dolaziti kući kasno u noć, ili neprestano putovati oko svijeta, upregnut u mehanizam uspjeha?

Upoznavši otok i stanovnike, Sylvija je ostala oduševljena. Razumjela je što je taj vrt značio njenoj teti i što znači svim tim ljudima koji brinu za njega i boru se za opstanak. Iako Sylvija nije otkrila svoj identitet dolaskom na otok, uspjela je saznati životnu priču svoje tete i zašto je baš njoj ostavljen taj vrt. Kod nje mi se sviđa ta nagla promjena, dokaz da ima osjećaje i da nije površna osoba. Sylviji nisu bili bitni novci, shvatila je da je zadovoljna kada je tu, okružena kamelijama i toplim ljudima oko sebe.

Je li ga njegovo bogatstvo činilo sretnim, sav taj novac kojim se očito mogao razbacivati kako mu se prohtjelo? Nije li on bio zapravo usamljen monarh u minijaturnom carstvu koje je sam stvorio? Večerao je ovdje i ravnodušno gledao kako jedan od najljepših leptira na svijetu umire u plamenu njegovih svijeća? Zar je to bilo ono što je novac činio od ljudi?

Na otoku će se zbližiti sa Maelom, mladim visokoobrazovanim vrtlarom koji je najzaslužniji za mnogobrojne vrste kamelija koje uzgajaju. Među njima će se roditi ljubav, ali nemojte očekivati neku ogromnu ljubavnu priču. Ona ipak ostaje samo na počecima, a vjerujem da će zato idući nastavak biti sočniji.

Bilo joj je tako lijepo koračati pokraj tog muškarca kao da je to činila cijeli život. Kao da je zračio toplinom kpju je ona upijala i zato se osjećala ugodno u njegovoj blizini. Gospode Bože, trgnula se Sylvia, to je potpuni stranac. Vrtlar! No čini se da njezinu srcu to nije bilo važno. I dalje je kucalo ubrzano, kao da joj želi nešto reći.

Ova knjiga je više onako životna, poučna. Tjera nas da se zapitamo koliko zapravo poznajemo ljude oko nas, ali i koliko poznajemo same sebe? Možemo li slijepo vjerovati bližnjima? Sylvija je vjerovala svom suprugu i osjećala se sigurno u braku. A on, on je bio osoba koja ne zaslužuje ničije povjerenje, a kamoli ljubav. Doveo ih je do bankrota te bezosjećajno i na prevaru pokušao oteti ono što je njoj značilo mnogo. Za suprotstaviti mu se, Sylviji je trebalo jako mnogo hrabrosti, ali shvativši što joj je u životu najbitnije, odlučila se boriti. Iako ne razumijem njen prvotni pristanak na prodaju nasljedstva koje nije ni vidjela. Mene bi ubila znatiželja da vidim što mi je teta ostavila, dok je Sylvija isprva bez razmišljanja potpisala punomoć za prodaju. Ali eto, bolje ikad shvatiti neke stvari nego nikad.

To nije djelovalo kao pogreška, a ipak je bilo pogrešno. Je li moguće – pitala se Sylvia, da je ono što je pogrešno ispravno, a ono ispravno pogrešno?

Autorica vrlo slikovito i živopisno opisuje Bretanju, stanovnike koji su nekako zatvoreni prema pridošlicama. Treba ih osvojiti, dokazati se pred njima da vas puste u svoj svijet koji je zapravo topao i srdačan.

Ako vam treba lagano štivo za opuštanje, a ujedno i jedna lijepa, topla životna priča, onda je ovo pravi roman za vas. To je roman koji govori o ljubavi, hrabrosti, povjerenju, izdaji i pohlepi, te najzad i o predivnim kamelijama. Mene je poprilično zaintrigiralo kako će se  dalje odvijati situacija na otoku, te hoće li najzad Sylvija i Mael zaživjeti kao par. S nestrpljenjem očekujem drugi dio trilogije.

Bila je na putu. Kamo će ju put odvesti na kraju, nije znala. Budućnost je bila neispisan list papira i mogla je sama odlučiti što će jednoga dana biti na njem zapisano. Za Sylviju je to bilo nešto sasvim novo i morala se tek naviknuti.

 

Izvor: Veličanstvena knjiga