RECENZIJA Milena Lovrić, Veličanstvena knjiga
Nakon što smo u romanu “Poljubac za pamćenje” čitali o Lauri Fairleigh, u ovom nastavku, pod imenom “Jedna noć skandala” autorica nam donosi uzbudljivu priču o Laurinoj sestri Carlotti Anne Fairleigh.
Carlotta je oduvijek bila pomalo šašava, nestašnog duha, uvijek spremna na nestašluke kojima si je priskrbljavala lošu reputaciju u društvu. Kada je napokon smirila duh i trebala biti predstavljena društvu, sitni vražičak kojeg je uspješno zatomljavala u zadnje vrijeme naglo se probudio. Saznavši da je u kući u susjedstvu ozloglašeni Hayden St. Clair, odlučila se malo istražiti njegov dom prije zabave. No, kako to obično biva s Lottie, njena naizgled bezazlena avantura završila je katastrofom ogromnih razmjera; Lottiena čast je potpuno uništena i sve što joj je preostalo jest udati se za ozloglašenog “Ubojitog Markiza” za kojeg kruži priča da je u naletu ljubomore ubio najboljeg prijatelja a potom i svoju prvu ženu…
Lice mu je bilo zastrašujuće i neodoljivo, mračnom je ljepotom isijavao tamu svoje duše…
Ovom pričom Teresa me oduševila. Iako glasi kao ljubavni roman, mislim da je puno više od toga. Osim ljubavne tematike, ubačeni su elementi obiteljske drame uz pomalo mistike koju održava prisutnost jednog duha koji daje poseban štih priči. Da, dobro ste pročitali, duh je prisutan tokom priče. Duh žene koja je izgubila bitku sa svojim životom, koja je izgubila vjeru u njega, koja se borila sa bipolarnim poremećajem. Duh žene koja je donijela toliko tuge i razočaranja a opet toliko ljubavi i prijeko potrebnog mira.
Mislila je da će odagnati sve duhove iz vile, nikada ne uzevši u obzir da nije Haydenova kuća bila ukleta, već njegovo srce. Unatoč svoj njezinoj odvažnosti, nije znala kako se boriti s neprijateljem kojega nije mogla vidjeti.
Ono što će se svim knjigoljupcima svidjeti jest činjenica da je Lottie odlična spisateljica. Ovo je iznimno rijedak slučaj u povijesno – ljubavnim romanima da se glavna autorica nečim i bavi, da ima određenu strast prema nečemu osim dokoličarenju i padanju u nesvijest pred zgodnim lordovima. Ono što neće uspjeti riješiti nekim normalnim razgovorom, Lottie će vrlo vješto postići objavljivanjem svog književnog djela. Ali, Lottie nije baš bilo kakva spisateljica, jedna knjiga za nju je ništa, njena ljubav, osjećaji, privrženost i vjera u muškarca koji ju je osvojio ne zaslužuje ništa manje od trilogije.
Ponovno će je poljubiti. Ta mu je spoznaja zamračila oči trenutak prije nego što si je to priznao. Ovaj ju je put nježno primio za lice i poljubio je kao da je to njezin prvi, a njegov posljednji poljubac.
Ono što me posebno dotaklo jest uloga djevojčice Allegre. Točno sam mogla osjetiti svu bol kroz koju je prolazila nakon gubitka majke koja ju je također otuđila i od oca. Allegra je silno patila zbog predrasuda drugih ljudi koji su je smatrali ludom poput majke, ali ono što ju je činilo nepodnošljivo histeričnom jest očevo odbijanje, nedostatak razumijevanja, pažnje, ljubavi… Teško je tako malom biću, otuđenom i odbačenom od svih, vratiti radost u život. Tu je Lottie zapravo pokazala svoju zrelost, hrabrost i odlučnost. Mogla se vrlo lako izvući iz tog zadatka koji joj je nametnut bez ikakve naznake, mogla je otići i napustiti to dijete za koje isprva nije ni znala da postoji. Ali ne, njena zrelost nije joj dozvoljavala da odustane. Iako, mislim da je presudilo to što je u Allegri Lottie vidjela zapravo sebe i svoje djetinjstvo.
Ono što je ironično, najslabiji karakter definitivno ima ozloglašeni markiz Hayden. On je osoba koja lako odustaje, koja nema potrebu boriti se za sebe i svoje. Jednostavno se prepušta prošlosti, nema hrabrosti za suočavanje s njom i okretanje prema budućnosti, prema sreći, prema nekim boljim vremenima. Puno hrabrije i snažnije su okarakterizirane ženske junakinje.
Po prvi put Justine nije izgledala kao da se smije njoj, nego zajedno s njom. Ljubičaste su joj oči blistale na mjesečini kao da su njih dvije djelile tajnu koju samo žena može znati – tajnu koju je željela da Lottie zadrži za sebe. Je li moguće da više nisu bile protivnice, nego saveznice?
I na kraju, kao što priliči ljubavnim romanima, sve ove nedaće i probleme začinit će par strasnih trenutaka. Uz to, nekoliko puta sam se od srca nasmijala nekim scenama. Koliko god da je ovaj roman prožet ljubavlju, toliko ima i tuge, nepovjerenja, sažaljenja, ali i hrabrosti, podrške i nestašluka. Iznimno brzo se čita i pravo je štivo za ove prohladne jesenske večeri koje su pred nama. Ja sam uživala u čitanju, nadam se da ćete i vi.
Izvor: Veličanstvena knjiga