RECENZIJA Milena Lovrić, Veličanstvena knjiga
“Dječak iz Toskane” priča je koja nas vraća u doba Drugog svjetskog rata, u talijansku ruralnu sredinu.
Avion britanskog pilota Huga Langleya pogođen je, a on se padobranom spustio na maleno šumsko brdašce u Toskanu, točnije malo mjesto San Salvatore. Bio je teško ranjen i sakrivao se u ruševinama starog samostana, gdje ga je pronašla Sofija Bartoli. Sofija se sažalila nad njim, pomagala mu je, kradom mu donosila hranu i odjeću,liječila ga, brinula se o njemu… Polako se među njima razvila nekakva simpatija. No, dogodilo se nešto što ih je razdvojilo, nekakva izdaja…
Tragično je kad izgubimo one koje volimo. To je rana koja zapravo nikad ne zacijeli…
Trideset godina kasnije Hugova kćer Joanna obavještena je da joj je otac umro. Došla je kući u Langley Hall organizirati očev pogreb. Nakon pogreba, među očevim stvarima pronašla je pismo koje je bilo adresirano na Sofiju Bartoli, ali pismo nikada nije došlo do nje jer je Sofija pobjegla iz San Salvatorea. U tom pismu spominje se njihov slatki, lijepi dječačić kojeg je Hugo sakrio na sigurno. To je Joannu zaintrigiralo i ona se odlučila krenuti na put u Toskanu kako bi saznala što se događalo s njenim ocem za vrijeme rata i kako bi otkrila tko je taj dječak iz pisma.
Oca sam oduvijek doživljavala kao starog i ništa više – starog i ogorčenog, suzdržanog, bez želja, kao nekoga tko je odavno digao ruke od života. U mojim sjećanjima otkada pamtim imao je sijedu kosu. Lice mu je bilo išarano dubokim, usječenim borama zbog kojih je izgledao kao da se neprestano mršti, čak i kad bi razmišljao o nečemu vedrom, što se zasigurno nije često događalo. I uvijek je pomalo šepao. Tako da nisam doživjela šok kad sam primila brzojav i doznala da je umro. Ono što me je istinski šokiralo bilo je kad sam shvatila da je imao samo šezdeset četiri godine.
Njezin dolazak u Toskanu pokrenuo je neke neugodne događaje. Mnogi bi voljeli da ona nikada nije ni došla u Toskanu i pokrenula lavinu pitanja, da se nije usudila dotaknuti prošlosti i pričati o njoj, da su neke tajne ipak ostale sakrivene. Ali, te tajne će se polako iznositi na vidjelo.
Sjećanja jedino mogu otvoriti stare rane. Ponekad zahvaljujem Bogu što me je pamćenje napustilo.
Iako u ovoj priči možemo očekivati neku veliku ljubavnu priču, ona nije nešto spektakularno prikazana. Ovo je zapravo knjiga koja donosi teške životne priče, one koje su proživljavali Hugo i Sofija u doba rata, kao i onu koju proživljava njegova kćer trideset godina kasnije.
To me je pogodilo kao udarac u trbuh. Neću više imati vezu s mjestom u kojem sam odrasla, gdje je moja obitelj toliko dugo živjela… nigdje više nikada neću pripadati. Pogledala sam kroz prozor da mi ne vidi očaj u očima.
Opisi Italije su predivni. Čitajući knjigu, možemo doživjeti Italiju svim osjetilima, i okusom, i mirisom, posebno je dočarana hrana, talijanski specijaliteti za koje su spomenuti i receptići koji bi se dali isprobati. Iako je autorica izmislila mjesto San Salvatore, u priču je utkala svoje doživljaje iz malih mjesta koje je posjetila u Toskani. Te priče su toliko živopisne i slikovite da imate osjećaj kao da ste u Italiji.
Što se tiče likova, imamo likove koji su toliko dobri, topli, prijateljski nastrojeni, a ima i onih koji su zli, prevaranti, uključeni u mafijaške poslove. Ne prezaju ni pred čime, pa čak ni pred ubojstvom kako bi njihove tajne ostale sakrivene. Likovi su odlično okarakterizirani, a priče se briljantno isprepleću iz prošlosti u sadašnjost i obrnuto.
Joanna je rano ostala bez majke koja ju je jako voljela, dok s ocem nije imala neki poseban kontakt. Dolaskom u Italiju, gdje su je pojedinci prihvatili kao člana obitelji, napokon je ponovno osjetila moć zajedništva i snagu obitelji.
Nikad me prije nisu grlili i ljubili nepoznati ljudi. Bilo je to više nego čudno, ali zapravo ne i neugodno, jer sam se osjećala kao dio velike, tople zajednice.
Ovaj roman se relativno brzo čita, priča je jako zanimljiva, ugodna, polagana, ali meni je baš sjela. Očekivala sam odličnu priču i nisam se razočarala, baš mi je stilski odgovarala. Moram priznati da sam se jako iznenadila otkrićem tko je zapravo bio dječak iz Toskane, ali to ćete morati sami otkriti…
Iskreno vam preporučam ovu dirljivu priču o nevinoj ljubavi u doba rata ispričanoj kroz napetu potragu za istinom, kad se konačno zapletene tajne počinju raspletati. Mene je osvojila, pročitala sam ju doslovno u manje od dva dana. Nadam se da će se i vama jednako tako svidjeti.