RECENZIJA Matea Rožanković, Svijet jednog knjigoljupca
Pariz, 1939. godine
Mlada i ambiciozna Odile Souchet, kao istinska zaljubljenica u knjige i književnost, uspije ostvariti svoj san dobivši posao u Američkoj knjižnici u Parizu. Poznavateljica Deweyeva decimalnog sustava, svijet vidi kroz brojeve, a kako je iznimno inteligentna i fakultetski obrazovana, unatoč očevom negodovanju, željela je raditi. Ubrzo stupa u vezu s Paulom, policajcem koji joj je osvojio srce, pa se čini kao da ima sve u životu. No, počinje rat, a pred Odile su teški izazovi…
Montana, 1983. godine
Dvanaestogodišnju Lily oduvijek je intrigirala otmjena, ali usamljena susjeda Odile, posve drugačija od svih drugih susjeda. Došavši k Odile s pitanjima o Parizu za školski zadatak, Lily i Odile počinju razvijati iskreno prijateljstvo koje će Lily ponuditi pogled na nepoznati svijet o kojem oduvijek mašta, ali i o kojem ništa ne zna…
„Tuga je more načinjeno od tvojih suza.“
Pariška knjižnica povijesna je fikcija inspirirana istinitim događajima iz Drugog svjetskog rata o hrabrim knjižničarima iz Američke knjižnice u Parizu, koji su za vrijeme rata za utjehu i podršku pakirali i slali knjige vojnicima na ratišta i u bolnice, ali i samostalno dostavljali knjige korisnicima židovskog podrijetla kojima je bilo zabranjeno pristupiti knjižnici. S radnjom podijeljenom na dva vremena, prvo u Parizu tijekom rata, a drugo u Montani osamdesetih godina prošlog stoljeća, te s dvije glavne junakinje, mladom Odile tijekom rata te tinejdžericom Lily, kojoj je sada starija Odile prva susjeda, u središtu zbivanja prvenstveno nalazimo ljubav prema knjigama, književnosti i bibliotekarstvu, a potom i toplu priču o iskrenom prijateljstvu dviju glavnih junakinja koje nadilazi vrijeme, mjesto i razliku u godinama. Osim toga, priča iz ratnog doba o Odile i kolegama knjižničarima prikazuje njihovu hrabru i odvažnu borbu protiv Nacista i ratnih zvjerstava, što su ostvarivali kroz rad u Američkoj knjižnici, a što je inspirativno i zanimljivo, no i prilično emotivno. Ponajviše emocija nalazim u saznanju da su knjižničari Američke knjižnice u Parizu doista postupali na spomenuti način, dakle, suočavali su se sa ratnim vremenima i zločinima te riskirali vlastite živote kako bi kroz moć riječi i knjige pokazali vojnicima da su uz njih u teškim vremenima, a isto tako su knjige prosljeđivali korisnicima židovskog podrijetla kojima je bilo zabranjeno pristupiti knjižnici, kao i svim drugim mjestima, s tim da moram napomenuti da su knjižničari iz romana doista u to vrijeme postojali i radili u knjižnici, čime ih je autorica oživjela i odala im počast. S druge strane, podjednako je inspirativna i emotivna priča o Lily i Odile koje se, unatoč razlici u godinama, međusobno uče prijateljstvu, opraštanju samome sebe i životu. Cjelokupna je priča lako čitljiva i cijelo čitanje zanimljiva, romantična i šarmantna, dok s većinom likova postajemo bliski jer su detaljno i duboko prikazani, pogotovo kroz Odileine oči tijekom priče o Drugom svjetskom ratu. Da zaključim, Pariška knjižnica prekrasna je i nezaboravna priča o prijateljstvu usred rata, opraštanju samome sebe, ljubavi prema knjigama i potrazi za svrhom života, ma koliko život bio okrutan i težak, pogotovo u ratno doba, koja zaslužuje svaku preporuku uz ocjenu 5!
„Knjige i ideje su kao krv; moraju kolati i onda nas drže na životu.“
Izvor: Svijet jednog knjigoljupca