RECENZIJA Matea Rožanković, Svijet jednog knjigoljupca
Kriminalistički roman Čovjek koji se smiješio (šved. Mannen som log) Henninga Mankella četvrti je slučaj istražitelja Kurta Wallandera i nastavak romana Ubojica bez lica, Psi iz Rige i Bijela lavica, čiji prijevod s njemačkog potpisuje Branka Grubić, a koji je objavljen u izdanju
2020. godine i predstavljen je na sljedeći način:
„“Bojim se magle, pomislio je. A zapravo bih se trebao bojati čovjeka kojeg sam upravo posjetio u dvorcu Farnholm.”
Istražitelja Kurta Wallandera zamolio je za pomoć prijatelj, odvjetnik. Njegov otac stradao je tijekom noći u prometnoj nesreći, ali Sten Torstensson ne vjeruje da je u pitanju bila nesreća. Nakon dva tjedna i on je mrtav. Ovaj put istraga vodi Kurta Wallandera u jednu potpuno novu dimenziju zločina.“
Link: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/covjek-koji-se-smijesio/
Istražitelj Kurt Wallander, nakon teškog slučaja koji ga je prilično potresao i odveo na put u depresiju, osjetio je da mu je vrijeme za predah, a možda i mirovinu. Čak ga niti posjet prijatelja Stena Torstenssona, koji ga zamoli za pomoć – da otkrije što se doista dogodilo njegovom ocu koji je navodno poginuo u prometnoj nesreći – ne može nagovoriti da se vrati na posao. Međutim, iznenadna i nasilna smrt Stena Torstenssona okidač je koji Kurta ponovno vraća na posao, u želji da otkrije što se doista dogodilo dvojici odvjetnika. Međutim, taj će ga komplicirani slučaj odvesti na put s kojeg nema povratka…
Čovjek koji se smiješio kriminalistički je roman s napetom i dinamičnom radnjom čiji glavni protagonist, istražitelj Kurt Wallander, uz pomoć dobro uigranog tima kolega policajaca, pokušava otkriti istinu koja se krije iza prometne nesreće u kojoj je poginuo Gustaf Torstensson i nasilnog ubojstva njegova sina Stena. Inteligentno konstruirana radnja u čijem središtu se nalazi misterij smrti dvaju odvjetnika slojevito je i detaljno opisana, na klasičan način u Mankellovu stilu, s dobrom dozom napetosti i neizvjesnosti, iako je po meni pomalo spora. Likovi su također detaljno prikazani, a posebno Kurt Wallander, inteligentan i zanimljiv istražitelj koji prilično često odstupa od pravila i struke, a same zločine doživljava duboko i osobno, a čiji je cilj u ovom slučaju skinuti osmijeh s lica čovjeku koji se smiješio.
Kako sam zbog privatnih i poslovnih obaveza imala jako malo vremena za čitanje u prosincu, Čovjeka koji se smiješio čitala sam dugo i samim time gubila sam nit i nisam se mogla dovoljno uživjeti u priču. No, to je moj problem, a ne problem pisca, Henninga Mankella, mnogima dobro znanog i neprežaljenog. S druge strane ne mogu ne zanemariti činjenicu da je radnja prilično spora, pa stoga ovom romanu dajem ocjenu 3,5, ali svakako imate preporuku za čitanje, pogotovo ako ste ljubitelj Maknellovih romana! 
Izvor: Svijet jednog knjigoljupca