RECENZIJA Matea Rožanković, Svijet jednog knjigoljupca
Obiteljski roman Posljednje što mi je rekla (engl. The last thing she told me) Linde Green, čiji prijevod s engleskog potpisuje Marin Popović, objavljen je 2020. godine u izdanju
i predstavljen na sljedeći način:
„ČAK I NAJDUBLJE ZAKOPANE TAJNE ZNAJU PRONAĆI SVOJ PUT NA POVRŠINU.
Trenutak prije svoje smrti, Nicolina baka Betty šapne joj da se u dnu dvorišta nalaze dječica.
Nicolina majka tvrdi da je riječ o besmislenome trabunjanju umiruće žene. Međutim, kada Nicolina kći pronađe kost igrajući se u Bettynu vrtu, postane jasno da vrt skriva zlokobne i mračne tajne iz prošlosti.
Hoće li razotkrivanje bolnih obiteljskih tajni u konačnici razoriti Nicolinu obitelj?“
Link: https://mozaik-knjiga.hr/proi…/posljednje-sto-mi-je-rekla/
Kad joj voljena baka trenutak prije smrti šapne da se u dvorištu kuće koja će joj ostati u nasljedstvu nalaze dječica, Nicola je uvjerena da baka nije znala što govori.
Međutim, kad Nicolina kći tijekom igre nakon bakina sprovoda pronađe malenu kost u vrtu, Nicola je svjesna da će slučaj morati prijaviti policiji.
Iako se njezina majka Irene protivi tome, govoreći da baka nije znala što govori i da u prošlost ne treba zadirati, Nicola želi postupiti ispravno, pa slučaj prijavljuje policiji… i time otvara Pandorinu kutiju čije skrivene tajne bi zauvijek mogle uništiti njihovu obitelj…
„Život zna biti tako okrutan pa stoga nije ni čudo da nekim ljudima zna ostaviti komad leda u srcu.“
Posljednje što mi je rekla dirljiv je obiteljski roman o tajnama, gubitku i kajanju, u čijem središtu radnje se isprepliću Nicolina sadašnjost i prošlost njezine bake Betty, pri čemu se otkrivaju mračne tajne i potresni događaji koji su snažno obilježili četiri generacije njihove obitelji.
Priča o Bettyinoj mladosti u ratnim godinama prošlog stoljeća, smještena između poglavlja iz sadašnjosti, obilježena je tragedijama, gubicima i patnjom, zbog čega je prilično dirljiva, emotivna i tragična, a kao takva duboko je djelovala na mene. S druge strane, Nicolina sadašnjost obilježena je svakodnevnim obavezama zaposlene žene, supruge i majke dvije kćeri, koju svakodnevnicu narušava zapanjujuće otkriće u bakinom vrtu, što Nicolu potakne na kopanje po prošlosti u cilju otkrivanja svih tajni njihove obitelji kroz godine.
Radnja je, stoga, zanimljiva i istovremeno dirljiva, emotivna, srcedrapajuća i teška, a zbog prisutnog žanra psihotrilera napeta i dinamična te prilično neizvjesna. S nekoliko preokreta po poglavljima istina se ukazuje ispod duboko zakopanih laži i tajni.
Protagonisti su detaljno prikazani, a kroz njih najviše do izražaja dolaze obiteljski motivi. Četiri generacije jedne obitelji autorica je precizno smjestila u priču koja će vam natjerati suze na oči, suočavajući vas s užasima koje su žene preživljavale tijekom ratnih godina prošlog stoljeća i kasnije, posramljene i odbačene, osuđene na patnju i bol, bez ičije podrške i potpore. U suprotnom, današnje vrijeme čini se kao melem na ranu, iako i Nicola proživljava bolne trenutke i tragedije koje ju obilježavaju, ali i čine jačom, odlučnijom i hrabrijom.
Zaključno, Posljednje što mi je rekla izuzetan je obiteljski roman s elementima psihotrilera i dozom povijesnog žanra, u kojem nalazimo dirljive životne priče o snažnim ženama jedne obitelji, koje su, svaka u svoje vrijeme, suočene s osuđivanjem i posramljivanjem zbog vlastitih krivih poteza i tuđih grijeha, a na temelju čega spoznaju unutrašnju snagu i hrabrost prilikom suočavanja s mračnim tajnama njihove obitelji. Moja preporuka uz ocjenu 5!
Izvor: Svijet jednog knjigoljupca