RECENZIJA Martina Štivičić, Učitaj se

Slovenska spisateljica Mojca Širok punih je trinaest godina radila kao dopisnica RTV Slovenije iz Italije i Vatikana, a teme koje je obrađivala kroz novinarski rad bave se zloglasnom sicilijanskom mafijom. Rezultat njenog rada na temu mafije prvo je bio dokumentarni film ‘Šutnja u Palermu’, a kasnije je svoj rad i saznanja o mafiji pretočila u roman simboličnog naslova – ‘Ugovor’ – koji ne simbolizira bilo kakav ugovor, već upravo onaj sklopljen s vragom. Ovaj joj je roman 2018. godine donio i slovensku književnu nagradu ‘Modra ptica’.

U ovom romanu, Mojca prati širok splet raznovrsnih likova koje spletom okolnosti spoji vijest o tri iznenadne smrti: one slavnog rimskog odvjetnika, uspješnog rimskog kiruga i zloglasnog mafijaškog bossa. I dok dio ljudi upletenih u ovu priču – od novinara gladnih istine i bliskih prijatelja žrtava do revnih policijskih detektiva – pokušava rasvijetliti okolnosti koje su dovele do ovih smrti, drugi dio ljudi – od medijskih mogula i utjecajnih političara do same mafije – pokušava sve smesti pod tepih plasirajući lažne priče o onome što se doista dogodilo.

A kako otkrivamo pozadinu ove priče, tako otkrivamo i nove i nove razine upletenosti političke korupcije i mafijaške kontrole unutar svih slojeva društva. Na kojoj god strani priče se nalazili, baš sve likove ovdje povezuje jedinstvena zajednička prošlost, povezana s mafijom i/ili borbom protiv mafije, unutar koje se svatko od njih u nekom trenutku našao.

“Smiješno, pomislila je Ilaria, do tada nije nikad pomislila na to što je uvijek govorila Flaminia, da mafijaško nasilje potiče koncentrične krugove, udarne valove koji pustoše daleko i dugo, koji se prije ili poslije na ovaj ili onaj način dotaknu svih ljudi. Jedan tako bezvezan stari mafijaš, a oko njega takvo ludilo. Flaminia je otišla u Palermo gdje je ponovno srela Emanuelea. Kad se vratila, napustila je Paola, Ilaria nije nikada saznala zašto. Odselila se, onda polako, ali neizbježno tonula u ponor. Kakve to veze ima s mafijom, gorko je pomislila Ilaria. Nikakve. Ali ni Flaminia ni Emanuele, nakon što su svaki na svoj način imali s njom posla, nisu više imali normalan život.”

Mojca Širok savršeno je opisala načine na koji funkcionira ‘vlast iza vlasti’, u ovom slučaju sicilijanska mafija, koja posredno ili neposredno kontrolira baš sve: od politike i medija do policije i sudova.

“Imao je vlast. Ne vlast kakvu je imala država koju ljudi izigravaju, ne vlast kakvu ima politika kojoj se ljudi podsmjehuju ili joj se ulizuju. Imao je vlast koje se ljudi boje. Pred kojom kleče. Jer je neizrečena. Nigdje zapisana. Nigdje očita. Ali svima pred očima. Vlast iz pozadine. Pred kojom se ne trebaš opravdavati, koju ne treba utemeljivati, ograničavati. Vlast bez pravila, bez ideologije i bez morala. Vlast onoga tko zna kako se ponašati da nije moguće izgubiti.”

Fascinantno je otkriti kako u sjeni te vlasti stoji zapravo jako malen broj ljudi, praktički jedna osoba, koja vuče sve konce. A još je fascinantnije kako se ta osoba umješno skriva baš svima naočigled. Slučajevi političke korupcije i kontrole raznih interesnih skupina, ne nužno mafijaških, izneseni u ovom romanu možda se tiču Italije, ali lako ih možemo prepoznati i na drugim mjestima, u drugim državama, a posebno i kod nas.

“Što je bilo na tom čovjeku da je u svima pobuđivao takav strah i poštovanje? (…) Nije bio ni sjajan retoričar ni spretan političar, iako je već više od petnaest godina bio u parlamentu. Nitko se nije sjećao nikakva njegova nastupa, nikakva govora, nikakva parlamentarnog pitanja, kamoli polemike. Nijedan zakon nije nosio njegovo ime, ni u jednoj parlamentarnoj komisiji nisu ga vidjeli, iako je bio član svih najvažnijih. Nikad nije bio ni u jednoj vladi, iako je on bio taj koji je u pravom trenutku našao pravog čovjeka, pravog bogatog poduzetnika da ga gurne u politiku, ni od čega mu napravio stranku i između nekoliko izbornih promašaja vodio od jedne veličantsvene pobjede do druge, od jedne veličanstvene vlade do druge.”

Podijeljen u tri dijela, koji vremenski obuhvaćaju događaje od svega tri dana, ovaj roman je brz, pronicljiv i vrlo, vrlo zanimljiv. Kada uzmete u obzir i to da se bazira na godinama stvarnog istraživačkog novinarstva, još je zanimljiviji – i stvarniji. A ono što je također stvarno, iako se nekima možda neće svidjeti, je kraj. Zašto? Jer ćete ga možda smatrati nedorečenim, ili naprasno prekinutim. Ja ga smatram poprilično realnim. A on daje i nedvosmislen odgovor na pitanje tko pobjeđuje u sukobu u kojem se na jednoj strani nalazi mafija. Taj odgovor, nažalost, nije: druga strana.

 

Izvor: Učitaj se