RECENZIJA Martina Štivičić, Učitaj se
Petnaestogodišnja Ellie Mack na jedan je sasvim običan dan izašla iz kuće i pošla u knjižnicu. U knjižnicu nikada nije stigla, a negdje između trenutka u kojem je zatvorila ulazna vrata svoje kuće za sobom i trenutka u kojem je trebala ušetati u knjižnicu, Ellie je netragom nestala.
Deset godina kasnije, Elliena majka, Laurel, još uvijek se ne može pomiriti s nestankom svoje kćeri, iako je istraga već godinama praktički mrtva. A onda, odjednom, pojavi se novi dokaz.
Istovremeno, Laurel pokušava nastaviti sa svojim životom. Nije ni svjesna koliko je zapravo zapela u vremenu, koliko joj se život vrti u jednom te istom krugu kojeg je sama oko sebe stvorila nakon Ellienog nestanka, sve dok ne upozna Floyda, šarmantnog muškarca koji joj pokaže da još postoje stvari za koje vrijedi živjeti.
No, tu nije kraj iznenađenjima i neobičnostima koje će Laurelin život prodrmati.
Naime, Floydova kći Poppy izgleda potpuno isto kao Ellie. Gotovo joj je identična. Ne samo izgledom, već i ponašanjem. Slučajnost? Ili se tu krije nešto mnogo zamršenije, mračnije i zapetljanije?
Lisa Jewell majstorica je u stvaranju kompleksnih priča, razoružavajućih, ozbiljnih i vrlo dirljivih. U ovu je, pak, umiješala i neke malo mračnije sastojke.
Knjiga je podijeljena u pet dijelova, a sa svakim dijelom otkrivaju se ne samo novi detalji same priče, već i nove razine povezanosti pojedinačnih priča svakog od likova, kao i njih samih. Neke od tih veza prirodno se nastavljaju jedna na drugu, dok su neke posve ‘mindblowing’. Nisu me svi dijelovi ovog romana držali jednako zainteresiranom za čitanje, početak je bio veoma obećavajuć, nastavak se zatim jako usporio, pomalo me uspavljujući; ponegdje sam gubila interes, ponegdje bi mi zanimanje skočilo do plafona, kako bi već Lisa u priču dodavala nove sastojke i preokrete. No, što se kraj priče sve više bližio, priča je postajala sve zamršenija i sve napetija, do razine u kojoj ju jednostavno ne možeš ispustiti iz ruku. (Čak ni kad je već 1 ujutro i za 5 sati moraš na posao.)
Čitanje ovog romana nalik je konzumaciji torte od pet slojeva. Sa svakim novim slojem u koji zagrizeš, spoznaješ da unutra postoji neki novi okus. Na prvi pogled, uvjerena si da jedeš tortu od čokolade, ali onda otkriješ novi sloj i shvatiš da je to možda ipak limun. Ili kokos? Vanilija? Šumsko voće!? Kažem vam, ‘mindblowing’.
Lisa Jewell ovdje vješto istražuje obiteljske odnose, neriješene tajne iz prošlosti, romantične odnose, probleme s povjerenjem, načine na koje se likovi nose s tugom i gubitkom i vlastitim tajnama. Ona također zaranja i u mračnu psihu nekih likova, pokušavajući nam predočiti što ih je natjeralo na određene postupke. Taj mračni dio priče nevjerojatno je jeziv, ali i stvaran, što ga čini još jezivijim.
Nakon čitanja mogli biste se zapitati znate li doista kakvi sve ljudi žive u vašoj blizini, jesu li ljudi kojima ste u određenom trenutku poklonili povjerenje bili toga povjerenja vrijedni, i što sve postoji oko vas, kakve sve mračne tajne lelujaju u vašoj okolini, među ljudima koje mislite da poznajete. Nisu to najugodnije misli, dakako, ali možda nam pomognu da svijet oko sebe malo pronicljivije promatramo.
Lisa Jewell piše sjajne romane, ako ste imali priliku kojeg od njih pročitati, tada to znate i sami. Ni ovaj nije razočarao. Imala sam možda malo natezanja s njim u početku, ali, u cjelini, rekla bih da je vrlo dobar. Lisini, naposlijetku, uvijek i jesu.
Izvor: Učitaj se