RECENZIJA Martina Štivičić, Učitaj se

Krimići i trileri su žanr koji je uvijek popularan, a u svijetu krimića i trilera (i onih knjiških i onih televizijskih) u zadnje vrijeme sve popularniji postaju oni s protagonistima treće životne dobi. Okej, nije da ih nije bilo i prije, sjetimo se samo gospođice Marple ili pak oca Browna, ali i relativno nedavni serijal romana (uskoro ekraniziranog!) ‘Kluba istražitelja ubojstava četvrtkom’ ili pak serija ‘Only murders in the building’ rado su čitani i gledani.

Tess Gerritsen ubacila se u ovaj penzionerski svijet trilera, da ga tako nazovem, predstavivši nam novi set umirovljenika u akciji, samo što njeni umirovljenici nisu samo obični amaterski detektivi ili true crime entuzijasti, već umirovljeni bivši špijuni.

Ideja za roman nastala je prema stvarnoj zanimljivosti – naime, u gradiću u kojem i sama živi, Tess je naišla na zanimljivi podatak kako ondje živi popriličan broj umirovljenih bivših agenata CIA-e, a tu je zanimljivost prenijela i u fiktivni gradić Purity u svom romanu, poigravši se razlozima zbog kojih se umirovljeni agenti okupljaju na istom mjestu kako bi uživali u zasluženoj mirovini.

Glavna junakinja ovog romana, Maggie, umirovljena je špijunka koja je svoje špijunske dane zamijenila za miran život uzgajivačice pilića. Nekolicina njenih bivših kolega također živi u istom gradu i svatko od njih u mirovini uživa na vlastiti način, običnim, povučenim životom. Sve dok jednog dana na Maggienom pragu ne osvane truplo, koje za sobom povuče razna pitanja o tome tko ga je ostavio i s kojom porukom, a uskoro postane jasno kako bi i Maggie i njenim kolegama brižno izgrađen identitet običnih umirovljenika i uživanje u zasluženoj mirovini – a nekima i život – mogli biti ozbiljno ugroženi.

Iako je ispunjen i akcijom i ubojstvima i ostalim strašnim stvarima koje prate trilere, ovaj mi je špijunski triler zapravo bio jako zabavan i nekako puno ‘lakši’, da to tako kažem, od uobičajenih Tessinih romana. Možda je do toga što su umirovljeni špijuni o kojima se ovdje radi naprosto jako karizmatični i nekako simpatični (posebno bračni par Slocum). Možda je i do toga što, iz nekog razloga, Tess gotovo svako poglavlje završi usklikom (ponekad prilično duhovitim). Što god bilo, mene je baš zabavilo, i uživala sam čitajući.

Špijunski dio trilera prilično je zapetljan, ima tu i Rusa, i podmetnutih ubojstava, i krtica u najvišim slojevima vlade, i izdaja i još puno toga čega se ne bi posramio ni slavni agent 007. Ali zapravo je zanimljivo bilo vidjeti kako Maggie pokušava izbalansirati svoj poslovni i privatni život, stavljajući dužnost uvijek na prvo mjesto, te vidjeti i kako joj je pošlo za rukom nastaviti živjeti nakon svega toga, u penziji, sa svim žaljenjima i odlukama koje je donijela, a koje su je dovele tu gdje je sada.

Iako umirovljeni, ima u ovim špijunima penzionerima još elana i vještina koje nikako nisu za baciti. Zato hrabro preuzimaju stvari u svoje ruke (nervirajući time šeficu lokalne policije i nazivajući se klubom amaterskih detektiva Martini) i još jednom rješavaju nastali problem, čuvajući leđa jedni drugima i pazeći da svi skupa ostanu na životu.

I inače jako volim Tess i sve što napiše, a ovaj njen iskorak u špijunske trilere također se pokazao vrlo uspješnim. Svakako ću nastaviti čitati o ekipi špijuna u penziji, mislim da će imati još štošta za pokazati.

 

Izvor: Učitaj se