RECENZIJA Martina Štivičić, Učitaj se

I like big books and I cannot lie, so – jasno da sam već u startu znala da će mi se ova knjiga svidjeti. Tj. bile su male šanse da se to ne dogodi. Dodajmo na to činjenicu da se radi o serijalu koji obožavam i autoru koji ne zna napisati nešto loše, i šanse da se dogodi da mi se knjiga ne svidi su – well – nikakve. 🙂

Svaki je nastavak serijala o Cormoranu i Robin zamršeniji od prethodnog, svaki je, dakako, i dulji, a u svakome idemo i sve dublje u međusobni odnos ovo dvoje detektiva. Svaki se, također, bavi i nekom aktualnom temom ili problemom, a ovaj se dotiče jako zanimljive, jako aktualne i za Roberta – odnosno JK Rowling – vjerojatno i prilično osobne, teme trolanja i ostalih radosti na Internetu.

‘Srce crno kao tinta’ naziv je pomalo bizarnog crtića, koji je u kratko vrijeme stekao ogromnu popularnost, a s njome i ogromnu bazu fanova – od kojih nemali broj njih javno proziva autoricu crtića Edie Ledwell zbog nezadovoljstva smjerom u kojem se crtić razvija. Pljuvanje i javno prozivanje Edie, pa i vrijeđanje, eskalira na chatu online igrice napravljene prema crtiću, naposlijetku – izravno ili neizravno – rezultirajući Edienom smrću.

Ediena obitelj angažira Cormorana i Robin da saznaju što se dogodilo Edie, upućujući ih i na, po njihovom mišljenju, glavnog krivca – moderatora online igrice koji se skriva iza korisničkog imena Anomija. Nitko ne zna tko je točno Anomija, ali zato Anomija, čini se, zna jako puno toga o Edie i samom crtiću. Istraga u koju će se uplesti Cormoran i Robin neće biti nimalo laka, vodit će se, kako uobičajenim putevima, tako i u online svijetu, a dodatno će i opteretiti već ionako preopterećenu detektivsku agenciju.

Iako se dosta toga odvija online, to ne znači da je ovaj slučaj išta manje opasan, a Strike i Robin u to će se itekako uvjeriti.

Maestralno napisan, šesti je slučaj Strikea i Robin vrlo detaljan, vrlo zamršen i nevjerojatno dobro razrađen roman. Susrete sa stvarnim ljudima prate poglavlja u kojoj možda ti isti, a možda i neki posve drugi, ljudi postoje u svijetu igrice, a povezati njihova online imena sa stvarnima jako je težak zadatak. Ako niste nikada sudjelovali u online chatu tijekom igranja neke igrice, možda će vam biti malo teže pokopčati kako pratiti razgovore na moderatorskim kanalima igrice u ovom romanu, još više zbog toga što se ti razgovori odvijaju na više kanala istovremeno. Ja nisam s tim imala problema, ti su mi dijelovi čak bili super zanimljivi i baš daju neku dodatnu razinu samoj temi romana. No, nekima će se biti malo teže snaći isprva – moj savjet je da u tom slučaju samo slijedite stupce razgovora jedan po jedan, sve ćete pohvatati bez problema.

JK Rowling itekako je dobro poznato kako izgledaju online napadi, pokušaji canceliranja i neprekidnih trolanja. Sve što kažeš na Internetu netko će protumačiti pogrešno, lavina će se pokrenuti, a tu je lavinu ponekad – zapravo, dosta često – teško zaustaviti. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali, nažalost svatko si i za pravo uzima da to mišljenje nameće drugima i poziva na javni linč, s ciljem potpunog odbacivanja neke osobe. Iskru je tako lako zapaliti, ali požar je već puno teže ugasiti – što ponekad dovede do zastrašujućih posljedica.

Koliko mi je dobar ovaj roman, govori i činjenica da mi njegovih više od tisuću stranica – da, tisuću! Točnije 1066 – nije bilo dosta! Nijedna stranica tu nije viška, priča je fenomenalno posložena, a čak i nakon svih događaja koji se u njoj odviju – želim još. Bar još malo.

Zaključak je – nikada mi neće biti dosta Strikea i Robin, obožavam ih. Neka se samo nastave debljati – bit će mi ih još draže čitati. 🙂

 

Izvor: Učitaj se